MISAO NEDJELJE

"KO GAĐA U METU, PROMAŠI SVE OSTALO." - Kineska poslovica

Kategorije

Arhiva

BURE

Poznaju se mali siročići koji rano ostanu bez matere, koji sakrivaju glavu pod jastuke kad prolaze mrtvačka kola, boje se kad noću sat izbija, i imaju mršavo bledo lice i dugačke blede ručice. Sedela sam dakle po ceo dan sama, u kakvom kutiću, i prevrtala šarene i svetle kartone po leksikonima i knjigama prirodnih nauka.
Tamo [...]

PROBLEM MALOG NARODA

Na izložbi jugoslovenske umetnosti u Londonu, pre neku godinu, hodamo i posmatramo zajedno sa prijateljem Englezom.
Iz očiju nam se čita da razno vidimo i mislimo. Priznajemo najzad uzajamno da je tako. A za vreme priznanja osmejci naši su učtivi i ljubazni kao dve zastave na brodovima koji se polako i paraleno razmimoilaze.
Pa onda će Enlgez:

“Jasno [...]

PISMA IZ NORVEŠKE

No sva ta pitomost ima čudnu neku ukočenu mirnoću, indiferentnu mirnoću, bez prostodušnosti, humora ili nestašluka.
Niti se vide raskalasani i mazni gestovi i oblici naše prirode koja grca u suncu,
i do srži u kostima i u stablima se prožima svetlošću i toplotom; niti se vide očajne i prkosne poze i namrštenosti pravog severa koji u [...]

BELEŠKA IZUZETNE LIČNOSTI

Čini nam se da je u celom svetu strahovito ogromna produkcija duha koja kroz pero ide na hartiju; i da je strahovita nesrazmera između te produkcije i dejstvovanja duhova koja bi kroz jake ličnosti išla neposredno u ljude i život. Mislimo, s jedne strane na ljude koji celom svojom ličnošću hrane jedan [...]

VELIKA JE STVAR ĆUTANJE

Po koji put se u životu vraćam na tačku: ćutati, ćutim, ćutanje. Blago onima koji su rod tima trima stvari. U saobraćaju s ljudima i sa događajima čovek govori, u sebi, čovek ćuti. Kako je zagonetna stvar ćutanje, i san je zagonetna stvar ali ćutanje zagonetnije.
Kad ćutimo u sebi to je sasvim neko osobito stanje [...]

SREĆA

Najsrećniji je onaj čovjek koji može kraj svoga života povezati sa početkom.

Gete

Biti srećan znači biti slobodan, ne od boli ili straha, već od brige ili teškoće.

Oden

NORVEŠKO PARIPČE

Jedan seljak nas je vozio po okolini na niskom, zdepastom, veoma karakterističnom norveškom konju koji je sav urastao u gustu mekanu dlaku. Ima široko raščešljan rep, kosmatu meku grivu koja mu pada s obe strane vrata, oko kopita vijenac čupave dlake i izgleda kao da se zavio u [...]