Vrlo jednostavno:
Prijatelj nikada ne stanuje daleko. I kada pođeš do njega, a ne nađeš ga kod kuće, neće ti biti žao tvog vremena, zato što si ga posvetio prijatelju. U namjeri da odeš k njemu ne mogu te spriječiti ni najžešće oborine, ni žega, ni studen. Za prijatelja ćeš imati vremena i uvijek ćeš imati šta da mu kažeš. Ništa od onoga što on govori i želi za tebe nije beznačajno. Prijatelju ne moraš puno tumačiti niti se opravdavati zašto nešto jesi ili nisi učinio, jer imaš povjerenja u njega da će te razumjeti.

Nastojaćeš da prijatelja nikada ne povrijediš ili pred njim nikada ne prećutiš nešto što bi za njega moglo biti važno. Prijatelj je onaj kome dopuštaš da se mijenja, da tebe mijenja i da te iznenađuje. Prijatelju dopuštaš da se osami kada mu je to potrebno, a i da podijeli svoje prijateljstvo s drugima. Prijatelju uvijek imaš šta pokloniti. I, nikada ne odmjeravaš vrijednost njegovih poklona, jer ti on ne može pokloniti ništa što bi bilo veće, a jednako tako ni nešto bilo manje od vašeg prijateljstva. S prijateljem možeš cijeli dan provesti u ćutanju i u suton prepoznati da je pred tobom izlio cijelog sebe.