MISAO NEDJELJE

"Moj način zbijanja šale je da kažem istinu. To je najsmješnija šala na svijetu." ~ Šo

BAŠTA

Hiljade i hiljade godina

Ne bi bilo dovoljno

Da se opiše

Kratki sekund večnosti

U kome si me ti poljubila

U kome sam te ja poljubio

Jednoga zimskog praskozorja

U Parku Monsuri u Parizu

U Parizu

Na zemlji

Na zemlji koja je zvezda

Žak Prever

++

Hvala Prolazniku!

KAD ODEŠ

Kad odeš, kad zatvoriš za sobom vrata, ne osvrći se

Kad bežiš, pobegni naglo i plači kad si daleko

Kad već nisi to da možeš da ostaneš gde te vole

Onda učini to brzo, brže od suze iz njenog oka.

Požuri da te suza ne stigne i ne opeče

Pazi da te oko ne [...]

STRAH IZ RUKAVA

Istrči ponekad strah iz rukava,
prevari me – ja mislim da spava
a on se, pogan, odjednom stvori
da me maltretira i razori…
Popne mi se na rame, šapatom truje,
teram ga od sebe – ali, tu je…
Priča da ti do mene nije stalo
i da me ne voliš ni malo…
Teram ga ja, tog đavola, od sebe,
ali on mi i [...]

JEDNO

Zarobljena između svetova

u javi svoga sna,

tu na rubu njegovih usana,

svojim tražim tajne puteve

na njegovim leđima,

i niže, u najčulnijim dubinama…

klizim mu među prstima, kao saten,

od vrha do dna,

PISMO MAJCI

Jesi l živa, staričice moja?

Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.

Nek uvečer nad kolibom tvojom

Ona čudna svjetlost sja i dalje.

 

Pišu mi da viđaju te često

NEMOJ, NEMOJ IĆI

Zaboraviti treba
Sve što je moguće
Onog koga nema
Vrijeme rastanka
Izgubljeno vrijeme

Treba znati kako
Preboljeti sate
Što ubiti mogu
Udarcima svojim
Samo srce sreće

Nemoj, nemoj ići
Nemoj, nemoj ići

Pokloniću tebi
Svaki biser kiše
Iz onih zemalja
Gdje ni kiše nema

Prokopaću zemlju
Sve do iza smrti
Da ti skrijem tijelo
Svjetlošću i zlatom

Stvoriću zemlju
Gdje će ljubav biti

JA I JA

O kad bih mogla samo jednom ja
nekuda iza bregova
pobeći od sebe.
Sasvim sama i vedra
projurila bih kroz šume,
razgrnula livadi nedra.
U život bih se zagnjurila,
svakom bih ruku pružala.
Sa strašću bih se požurila:
da vidim u životu kako je,
duša nečija ako je
za radost stvorena.

Jer od rođenja sa mnom,
ma kud se makla,
idem ja večno sumorna.

A meni se [...]

VULKAN I MRAČNA NOĆ

Ja sam vulkan a ti si mračna noć
u kojoj hoću da izgorim.

Treba da si duboki morski talas
oko moje stjenovite obale.

Za mene ćeš biti uvijek dragocjeno biće,
koje se nalazi pored mojih nogu.

Treba da pritisneš svoje grudi na moje,
da mi se nježno približiš
i da mi prošapćeš riječ iz dubine srca.

I kada bure [...]