Uvek sam se plašio da ti tepam
Plašio se uvek da ti kosu držim u ruci
Prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš
i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.
Jer sam glupavo verovao
da ću ako ti ruku na rame stavim
da ću ako ti prstima čelo dodirnem
da ću [...]
Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.
U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna [...]
Hiljade i hiljade godina
Ne bi bilo dovoljno
Da se opiše
Kratki sekund večnosti
U kome si me ti poljubila
U kome sam te ja poljubio
Jednoga zimskog praskozorja
U Parku Monsuri u Parizu
U Parizu
Na zemlji
Na zemlji koja je zvezda
Žak Prever
++
Hvala Prolazniku!
Kad odeš, kad zatvoriš za sobom vrata, ne osvrći se
Kad bežiš, pobegni naglo i plači kad si daleko
Kad već nisi to da možeš da ostaneš gde te vole
Onda učini to brzo, brže od suze iz njenog oka.
Požuri da te suza ne stigne i ne opeče
Pazi da te oko ne [...]
Istrči ponekad strah iz rukava,
prevari me – ja mislim da spava
a on se, pogan, odjednom stvori
da me maltretira i razori…
Popne mi se na rame, šapatom truje,
teram ga od sebe – ali, tu je…
Priča da ti do mene nije stalo
i da me ne voliš ni malo…
Teram ga ja, tog đavola, od sebe,
ali on mi i [...]
Zarobljena između svetova
u javi svoga sna,
tu na rubu njegovih usana,
svojim tražim tajne puteve
na njegovim leđima,
i niže, u najčulnijim dubinama…
klizim mu među prstima, kao saten,
od vrha do dna,
Jesi l živa, staričice moja?
Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje.
Nek uvečer nad kolibom tvojom
Ona čudna svjetlost sja i dalje.
Pišu mi da viđaju te često
VAŠI KOMENTARI