MISAO NEDJELJE

"KO GAĐA U METU, PROMAŠI SVE OSTALO." - Kineska poslovica

Kategorije

Arhiva

REKLI SU O POEZIJI

Najgore što se pjesniku može desiti je da bude omiljen i neshvaćen. – Žan Kokto

Pjesnik je oduvijek bio onaj koji u drugima liječi bolest od koje sam umire. – Branko Miljković

Sve što čovjek izmisli – postoji, u to možete biti sigurni. Poezija je precizna kao geometrija. – Gistav Flober

Poezija je bliža istini nego istorija. – [...]

JA SAM TAKVA

Ja sam takva da od sebe ne mogu dati ništa, baš ništa, a da sebe cijelu ne opovrgnem,” govoraše vatra suhomu šiblju.

“Ne pištite i ne vrištite, radije poslušajte što vam kazujem, jer kazujem vam čistu, nepopustljivu, nepatvorenu poeziju.”
No šiblje je umiralo zaglušnom smrću.
“Eto, nisam vam mogla dati samo svoju boju. Ili sjaj.

Jer pritom ne bih [...]

UVEK SAM SE PLAŠIO DA TI TEPAM

Uvek sam se plašio da ti tepam

Plašio se uvek da ti kosu držim u ruci

Prestrašen bio da naglo možeš da se okreneš

i da mi uhvatiš nežno oko na svom vratu.

Jer sam glupavo verovao

da ću ako ti ruku na rame stavim

da ću ako ti prstima čelo dodirnem

da ću [...]

POVRATAK

Ko zna (ah, niko, niko ništa ne zna.
Krhko je znanje!)
Možda je pao trak istine u me,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se ljubav
Desiti-velim,
Ali ja ne znam da li da je želim,
Ili ne želim.

U moru života što vječito kipi,
Što vječito hlapi,
Stvaraju se opet, sastaju se opet
Možda iste kapi -
I kad prođe vječnost zvjezdanijem putem
Jedna [...]

BAŠTA

Hiljade i hiljade godina

Ne bi bilo dovoljno

Da se opiše

Kratki sekund večnosti

U kome si me ti poljubila

U kome sam te ja poljubio

Jednoga zimskog praskozorja

U Parku Monsuri u Parizu

U Parizu

Na zemlji

Na zemlji koja je zvezda

Žak Prever

++

Hvala Prolazniku!

Tweet

KAD ODEŠ

Kad odeš, kad zatvoriš za sobom vrata, ne osvrći se

Kad bežiš, pobegni naglo i plači kad si daleko

Kad već nisi to da možeš da ostaneš gde te vole

Onda učini to brzo, brže od suze iz njenog oka.

Požuri da te suza ne stigne i ne opeče

Pazi da te oko ne [...]

STRAH IZ RUKAVA

Istrči ponekad strah iz rukava,
prevari me – ja mislim da spava
a on se, pogan, odjednom stvori
da me maltretira i razori…
Popne mi se na rame, šapatom truje,
teram ga od sebe – ali, tu je…
Priča da ti do mene nije stalo
i da me ne voliš ni malo…
Teram ga ja, tog đavola, od sebe,
ali on mi i [...]