Tag Archives: Kralj
NIJE PAMETNO ZADUŽIVATI SE
Jednom je neki maharadža, koji je bio na glasu kao mudrac, navršio sto godina. Događaj je dočekan s velikim veseljem budući da su svi voljeli svog vladara. U palati je te noći bila organizovana velika zabava, a bila su pozvana sva imućna gospoda iz kraljevstva i drugih zemalja.
Kad je došao taj dan, brdo darova nagomilalo se na ulazu u salon gdje je maharadža trebao pozdraviti svoje uzvanike. Tokom večere maharadža je zamolio sluge da podijele darove na dvije grupe: na one koji imaju ime pošiljaoca i one za koje se ne zna ko ih je poslao. Nakon dezerta kralj ih je poslao da donesu sve darove podijeljene na dvije grupe, jednu sa stotinak velikih i skupih darova i drugu, manju, sa
ZA VRČ VINA
Bio jednom jedan drugačiji kralj.
Bio je vladar malene zemlje po imenu ‚Zemlja Grožđa‘.
Njegovo je kraljevstvo bilo puno vinograda i svi su se njegovi podanici bavili proizvodnjom vina. Izvozom u druge zemlje, petnaest hiljada porodica koje su naseljavale Zemlju Grožđa zarađivalo je dovoljno da svi žive prilično dobro, plaćaju porez i priušte si pokoji luksuz.
Kralj je već nekoliko godina proučavao finansije kraljevstva. Vladar je bio pravedan i pun razumijevanja i nije mu se sviđala zamisao da zavlači ruku u džepove stanovnika Zemlje Grožđa. Zato je ulagao velike napore da nađe načina da smanji porez.
Jednoga je dana došao na sjajnu ideju. Kralj je odlučio potpuno se odreći poreza. A kao jedini doprinos državnoj blagajni kralj bi tražio od svih podanika da jednom godišnje, u vrijeme kad pretaču vino u bačve, dođu u vrt palate s jednolitarskim vrčem najboljega vina iz svoje berbe i izliju ga u ogromnu bačvu vina koja će biti izrađena u tu svrhu.
PREPREKA NA PUTU
U stara vremena jedan je kralj na sred puta postavio ogroman kamen. Potom se sakrio da vidi ko će ga pomjeriti. Neki od najbogatijih trgovaca u kraljevstvu kao i mnogi dvorjani prolazili su tim putem i kao da nisu ni primjećivali kamen. Neki od njih su čak i krivili kralja što tako loše održava puteve. Ali nijedan nije uradio ništa da bi sklonio kamen sa puta.
Potom je naišao neki seljak vraćajući se sa pijace, noseći na leđima ogroman teret sa povrćem. Kada se približio kamenu, spustio je svoj teret i pokušao da ga skloni sa puta.
RAZMAŽENI KRALJ
Jednim kraljevstvom vladao je vrlo glup
i razmažen kralj. A posebno su ga ljutile
neravnine na cestama njegovog kraljevstva.
Ranjavale su mu noge svaki put kad bi krenuo
da pješači. I baš iz tog razloga naredio je da
se svi putevi u kraljevstvu prekriju udobnim
i mekanim životinjskim krznom. Kad je to čula
dvorska luda, obuzeo ju je grohotan smijeh.
Bez imalo bojazni posavjetova kralja:
“Dragi kralju, pa to je nemoguće! A i čemu
trošiti toliko bogatstvo? Bolje uzmite dva
komada krzna pa ih pričvrstite na svoja stopala.“
Kralju se svidje savjet dvorske lude. On učini tako
i nastadoše prve cipele.
***
TRI STATUE
Nekada davno bila dva susjedna kraljevstva čiji vladari nikada nisu međusobno ratovali. No sa druge strane nerijetko se dešavalo da je jedno kraljevstvo nastojalo da pokaže svoju mudrost i intelektualnu nadmoć nad onim drugim. I tako bi svaki praznik za njih bio dobar povod da demonstriraju svoje oštroumlje. Zato bi uvijek izmišljali i slali, na prvi pogled, mnogo čudne poklone jedni drugima.
Jednoga dana vladar jednog od kraljevstava pozvao je sebi najboljeg skulptora u kraljevstvu i predočio mu zadatak. Zatražio je od njega da izvaje od čistog zlata tri jednake statue ljudskog obličja i svaka da bude visoka po tačno jedan pedalj. Ali morale su da se razlikuju u samo jednoj stvari. Tajnu su trebali znati samo njih dvojica i niko drugi.
Nakon izvjesnog vremena statue su bile izvajane i kada je došao rođendan vladara susjednog kraljevstva, one su mu bile poslane kao rođendanski poklon.
KRUG ZLA
Bio jedan kralj koji je bio toliko okrutan
i nepravedan da su svi njegovi podanici
željno iščekivali njegovu smrt ili barem
svrgavanje sa prijestola. Međutim
jednoga dana on ih je sve iznenadio
objavivši da okreće novi list u svome životu.
“Nema više surovosti, nema više nepravde”,
obećao je i držao se svoje riječi.
Od toga dana on je u cijelom kraljevstvu
bio poznat pod nadimkom, “Plemeniti gospodar.”
Mjeseci su prošli nakon njegove transformacije
i jednoga dana jedan od njegovih upravnika
skupio je dovoljno hrabrosti da ga upita:
”Gospodaru, šta vam se desilo toliko važno
da se tako iznenada promijenite?”
