Tag Archives: Andrić

IVO ANDRIĆ O KOŠARCI

Posmatrajući dvije košarkaške ekipe.
Prva ekipa. Mladići koji igraju igru, nastojeći da postignu što više i čineći sve da njihov protivnik postigne što manje. Pri tom cijela ekipa i svaki pojedinac u njoj ostaju za cijelo vrijeme igre ono što su: ljudi i ličnosti. I ma koliko da su predani igri, oni u svakom trenutku postoje kao ljudi, odvojeno od uspjeha i neuspjeha.
Druga ekipa. Sve se gubi u razgranatoj i dobro izgrađenoj specijalizaciji. A svaki pojedinac teži da se cio pretvori ne u

POZNAVATI SEBE


Mali je broj ljudi koji mogu s pravom kazati da poznaju sebe, a još manji broj onih koji iz toga poznavanja mogu da izvuku spasonosne zaključke u svom životu. U većini slučajeva, oni ne vide i ne osjećaju ni sami sebe ni svoje stvarne odnose prema okolini, prema vremenu u kome žive ni prema ljudima među kojim se kreću; oni ne poznaju ni svoje sposobnosti ni svoje slabosti, kao što ne vide ni granice svojih moći, pa su zbog toga često strašljivi i nedovoljno preduzimljivi, i ne uzimaju od života ni ono što bi mogli, i što bi trebalo, a još češće idu preko tih granica, naravno na svoju štetu i sramotu. Mašta ih vara i zavodi, a razum ne osvjetljava dovoljno i pravovremeno njihov put, ili tek toliko da vide svoje graške kad je već kasno, i da mogu samo da se kaju i da žale. Zbog svega toga oni su od prvog do posljednjeg koraka u životu i ugroženi i opasni ljudi koji stalno posrću, sudaraju se sa okolinom, i prije ili poslije propadaju.

Ivo Andrić

TO GORIM JA!

Mislim da sam trenutak velikog uzbuđenja i saznanja doživeo u svojoj osamnaestoj godini, na peščanom ušću pored mutne Drine. Bilo je olujno letnje predveče. Išao sam potišten i sam, kada mi je u susret doplovio vasionski talas i zaustavio me u hodu. On me je i prikovao za zemlju, i podigao u visine, ne znam koji je od ta dva utiska bio tačan, isto kao što nije mogućno izmeriti dužinu trajanja toga beskrajno dugog magnovenja.
Sudeći prema mom sećanju i mojim utiscima – a njima ne mogu poklanjati mnogo vere – sve je to počelo kao zvuk, ali ne kao jedan od poznatih, pa ma kako neobičnih ljudskih zvukova. I kad kažem “počelo je”, ja time samo označavam trenutak kad je taj glas stigao do mene.

MOSTOVI

Od svega što čovek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, opštiji od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni,
podignuti uvek smisleno, na mestu na kome se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno i zlo.

Veliki kameni mostovi, svedoci iščezlih epoha kad se drugačije živelo, mislilo i gradilo, sivi ili zarudeli od vetra i kiše, često okrzani na oštro rezanim ćoškovima, a u njihovim sastavcima i neprimetnim

ZNAKOVI PORED PUTA

Mi bismo bili potpuno srećni, ili bar blizu sreće, kad bismo zaista imali sve ono što zavidljivci koji nas okružuju misle da imamo, i kad bismo sve to imali onako i pod onakvim uslovima kako to njima izgleda.
*
Onaj ko je moj prijatelj, taj mi ne postavlja pitanja. Onom kome sam prijatelj , ja i nepitan kazujem ono što želi da zna.

*

Ono što je najgore kod tih malih kućnih tirana – malih samo po prostranstvu njihove vlasti a nikako po

PROMJENE U NAMA


Ponekad se, bez vidljivog povoda, dešavaju sa nama nagle i čudne promjene, neočekivani udarci iznutra. To što mi u našem gradskom životu gledamo oko sebe i čime se stalno služimo, što nazivamo zid, kuća, krov, namještaj, prostirka ili pod počne brzo i tajanstveno da se preobražava , da se mijenja i vraća u prvobitno stanje i da postaje opet samo kamen, drvo, vuna ili bezoblična bezimena materija. Ljudi koje sada susrećemo takođe su izmijenjeni likom, govorom i postupcima, pa i samo vrijeme i podjela vremena u kom živimo i krećemo se.

BALKAN


Kod nas na Balkanu postoje pet godišnjih dobá: proljeće, ljeto, jesen, zima i RAT. – Dušan Kovačević

Balkanci proizvode više istorije nego što je mogu potrošiti. – Vinston Čerčil

Veliki ratuju iz koristi, a mi ratujemo iz mržnje. – Emir Kusturica

Ako se ikada dogodi još ijedan rat u Evropi, on će sigurno nastati zbog neke glupe stvari na Balkanu. – Oto fon Bizmark (1815-1898)