Tag Archives: djeca
MALI TAHIR
U prvoj klupi, sjedio je mali Tahir, kojeg su u razredu svi smatrali ružnim pačetom. Učiteljica Merjema ga je tokom cijele godine posmatrala i ustanovila da je on svakim danom sve lošiji, čak i da se sve manje druži s drugom djecom. Odjeća mu je bila prljava i neuredna, a njemu je konstantno nedostajalo kupanje. Znao je biti vrlo neugodan. Postao je problem cijelog razreda. Počeo je dobijati i lošije ocjene.
U školi gdje je učiteljica Merjema radila, morala je pratiti i voditi evidenciju o uspjehu i vladanju svih đaka. Kada je konačno došlo vrijeme da pregleda zabilješke o Tahiru iz prethodnih razreda, jako se iznenadila. Tahirov učitelj iz prvog razreda je napisao o njemu sljedeće: “Tahir je divno dijete i uvijek nasmijan. Jako je uredan i ima lijepo vladanje. Ugodan je za okolinu.”
Učitelj iz Tahirovog drugog razreda je napisao:
KAKO TREBA ODGAJATI DJECU
Svaki sekund koji proživimo je nov i jedinstven trenutak u svemiru, trenutak koji se više nikad neće vratiti.
A čemu mi učimo našu djecu?
Učimo ih da su dva i dva četiri i da je Pariz glavni grad Francuske. A kada ćemo ih učiti onome što oni jesu? Trebali bismo svakom od njih reći:
„Znaš li ko si ti? Ti si čudo. Ti si jedinstven. Kroz sve prohujale godine nije se rodilo dijete slično tebi. Tvoje noge, tvoje ruke, način na koji se krećeš. Možda postaneš Šekspir, Mikelanđelo, Betoven. Ti imaš kapacitet za sve to. Da, ti si pravo čudo. I kada jednom odrasteš, možeš li povrijediti drugoga, ko je, kao i
ČASOVI SKROMNOSTI I SIROMAŠTVA
Neretko posećujem jednu višečlanu porodicu koja jedva sastavlja kraj sa krajem. Prelazim kilometre da bih bio sa njima i učio od njih skromnost, siromaštvo, običnost, umetnost deljenja. Divna žena, njihova majka, divna deca, njih petoro, i ja, ovakav, postajem divan sa njima. Jedemo ono što imamo, spavamo gde stignemo i srećni smo jer nam više od toga, od nas samih ni ne treba!
Oni me vraćaju u detinjstvo, uče me da se valjam po travi, verem po drveću, radujem majskim trešnjama. Uče me da pevam i vrištim dok ja njima pričam o godinama koje ih čekaju i o svetu koji je mnogo
DJEČIJE MUDROLIJE
Poluostrvo je ostrvo koje još nije do kraja napravljeno.
Što je čovjek stariji, njegovi zubi su sve skuplji.
Djevojčice ne mogu stojećki piškiti zato što se nemaju za šta držati.
Jednom sam bila tako bolesna i imala sam 40 kila temperature.
Na Marsu ima života. Ali to je samo hipotenuza.
Izraelci su napravili zlatno tele jer nisu imali dovoljno zlata za zlatnu kravu.
Stanovnici Sardinije zovu se Sardine.
Dobra medicinska sestra mora biti potpuno sterilna.
DJECA O FAMILIJI
Kad se moj mlađi brat rodio morali su ga staviti u akumulator.
Ja bih tako rado imala još jednog brata, ali moja mama koristi tampone.
Veoma sam se uplašio kad je mama oboljela. Pomislio sam da će nam tata kuhati.
Moja mama ima bebu u trbuhu, ali ne znam kako ju je progutala.
Ne razumijem zašto se mama toliko ljuti što smo razbili vazu. Ionako je bila stara i kineska, a ne naša!
Alimentacija je plata za djecu kada im se tata odseli.
Moja sestra je opet položila razred sa odličnim uspjehom, sve same petice. Ona to meni namjerno radi!
DJECA O ŽIVOTINJAMA
Leptir je insekt iz porodice helikoptera.
Švajcarske krave koriste se pretežno za pravljenje čokolade.
Najkorisnija životinja je svinja. Od nje možemo upotrijebiti sve, meso od naprijed i straga, kožu za cipele, čekinje za četke i ime za psovanje!
Krave ne smiju brzo trčati da ne bi prolile mlijeko.
Zoološki vrt je super stvar. Tamo možemo vidjeti i životinje koje ne postoje.
Sve ribe nose jaja, a ruske čak i kavijar.
Svi psi vole vodu. Neki čak toliko da u njoj i žive. To su morski psi.
Akvarijum je malo stakleno more gdje žive domaće ribe.
+
Razlika između sela i grada je ta što je trava na selu iz jednog dijela, a u gradu je isprekidana.
PRVO PISMO MOJOJ MAMI
Prošlo je tek nekoliko dana kako smo se upoznali. U stvari, kad bolje razmislim, naše upoznavanje počelo je mnogo, mnogo ranije. Već devet mjeseci nepogrešivo osjećamo jedno drugo: ti moje pokrete, a ja tvoju zabrinutost, nezadovoljstvo, ljutnju, sreću, spokojstvo.
Sada smo se konačno sreli. Da li te je susret sa mnom pomalo razočarao? Priznajem, ja nisam bucmasta, plavooka i plavokosa beba koja se viđa na televizijskim ekranima. Nisam takva, ali sam tvoja beba i od sada započinjemo život zajedno.
Vrijeme je da počnemo da se upoznajemo. Pred nama je dug period tokom koga ćemo otkrivati jedno
