Mudre misli

dok vjetar ponovo duva s mora
i dok je zemlja zaprljana razvratom i haosom
oprezno rukuj sabljom izbora,
upamti
ono što je možda bilo plemenito
prije pet vijekova
ili prije samo 20 godina
sada je
sve češće
uzaludan posao.
tvoj život samo se jednom živi
istorija uvijek iznova
pravi budale od ljudi.

budi na oprezu, dakle,
od svakog naizgled plemenitog
čina
ideala
ili akcije,

vi

bez licá

bez ikakvih licá

što se ničemu ne smijete  -

dozvolite da vam samo ovo kažem:

pio sam u sobama bijednika,

sa imbecilnim pijancima

čiji su razlozi bili i veći od vaših

u čijim je očima bilo svjetlosti,

Najmučniji posao je
truditi se da živiš
pod posvećenim barjakom.
sličnost namjera
sa ostalim ljudima
…
ljudi bježe od kiše
ali sjede
u kadama punim vode.

prilično je gadno znati da
milioni ljudi strijepe od
atomske bombe
iako su već odavno
mrtvi.

matori ljudi igraju neku igru 
u parku koji gleda na more
tjerajući pločice preko betona
drvenim štapovima
četvorica igraju, po dvojica na svakoj strani,
a dvadesetak drugih sjedi na suncu i posmatra.
opažam to idući ka javnom toaletu
dok čekam da mi poprave kola

jedan stari top leži u parku zarđao i beskoristan
sedam-osam jedrilica plovi po moru

obavljam nuždu 
izlazim
oni i dalje igraju

U najboljem slučaju, u Čovječanstvu ima nježnosti.
nešto malo razumijevanja i, povremeno,
hrabrosti.
ali sve u svemu, to je masa, koja nema
bogzna šta
kao neka velika životinja u dubokom snu
iz kojeg skoro ništa ne može da je probudi.
kad se pokrene, najbolja je u grubosti,
sebičnosti, nepravdi, ubistvima.

šta da radimo sa takvim Čovječanstvom?

ništa.

izbjegavajte ga koliko god je moguće.
ponašajte se prema njemu [...]

niko te ne može spasiti osim
tebe.
naći ćeš se ponovo i ponovo
u gotovo nemogućim
situacijama.
oni će pokušati ponovo i ponovo
pod izgovorima, pod maskama
i silom
da te natjeraju da podlegneš, odustaneš
i/ili tiho umreš
iznutra.

niko te ne može spasiti osim
tebe
i biće dovoljno lako da ne uspiješ
tako lako
ali nemoj, nemoj, nemoj.