SUSRET DVIJE DUŠE

Dogodi se tako, dva se bića susretnu. Dogodi se da ulože i vrijeme i strpljenje u međusobno pripitomljavanje. I krajičkom oka, izdaleka i jasnim pogledom oči u oči, duše se počnu prelijevati. Pročitaj više

utorak

na umu mi je ovo i ono POVEZANI TEKSTOVI: Nema povezanih postova. Pročitaj više

knjiga

ČAROLIJA KNJIGE

Kako je samo knjiga divna stvar. To je ravan objekat napravljen od drveta sa fleksibilnim dijelovima na kojima je umetnuto mnogo zanimljivih tamnih žvrljotina. Dovoljan je samo jednom virnuti u nju i već Pročitaj više

robert-kiyosaki

OSAM KVALITETNIH SAVJETA ROBERTA KIJOSAKIJA

O znanju: Kad ste mladi radite da naučite, ne da zaradite. O odlučnosti: Spoznaja da morate napraviti promjenu nije dovoljna. Morate stisnuti petlju da to i uradite. O novcu: Novac nije cilj. Pročitaj više

PROBLEM

KAD NE RJEŠAVATE PROBLEM, STVARATE TRAJNI PROBLEM

Mnogi naši ljudi su izuzetno sposobni da identifikuju probleme u svojoj okolini. Neki su čak i u stanju da ih nazovu pravim imenom, što je već pola rješenja. I tu nastaje nevolja. Pročitaj više

Tag Archives: Čarls Bukovski

BUKOVSKI O SPAVANJU


Ja nisam guru, ja nisam vođa. Pijem svoje vino, kladim se na konje i pišem pjesme. I vidiš, to je i sve. Ja nemam ništa da kažem ni o čemu. A nema tu šta ni da se kaže. Što manje govorim, to se bolje osjećam.
Jesi li ikada pokušao da ćutiš cijeli dan? Od trenutka kad se probudiš pa do trenutka kad ponovo zaspiš? Ili još bolje, da prespavaš cijeli dan i zaboraviš sve? Probudiš se sljedećeg dana i osjećaš se sjajno.
Ljudi previše rade, previše govore….evo mene opet, dajem kao neke savjete, ali znaš već šta mislim.

GORI, GORI


Zlokobna prokleta noć, ptice su mlitave
na žici, mačke spavaju na leđima,
noge im strše u beživotnom
vazduhu. beskućnici su i dalje
beskućnici dok zvono zvoni u
mojoj glavi, a
na radiju čovjek
baca Špansku rapsodiju od Lista
na mene kao uvredu.
onda je to gotovo i rečeno mi je da će
na kraju pustiti nešto od Baha, ako
uspijem da ostanem budan.
kao da pomažu, sirene broda sada trube iz
luke.
da nije tako vruće noćas sve bi se to
lijepo uklopilo, ali je umjesto toga
ludilo u vazduhu.

NEKI LJUDI


neki ljudi nikad ne polude.
ja ponekad ležim iza kauča
po tri-četiri dana.
ali oni me i tamo nalaze.
to je Kerub, kažu i
toče vino u moje grlo
trljaju moje grudi
škrope me uljima

a ja ću se onda podići sa urlikom,
gnjevom i bijesom -
proklinjati i njih i cijeli svemir
dok ih razbacujem preko
cijelog travnjaka.

TRKA


To izgleda ovako:
kad prokližeš
kao igla sa oštećenog gramofona
i onda odeš u centar grada
i gledaš kako boksuju
ali zgodne plavuše sjede sa
nekim drugim
a ti si ostario kao lik u nekom filmu:
cigara u žvaljama, stomačina
bez para,
bez mudrosti, bez elokvencije;
kao i obično,
mečevi su uglavnom loši,
i poslije toga
sjediš na parkingu
i gledaš kako odlaze

ČARLS BUKOVSKI


Mnoge prave ljude sahranila je žena.

Genije je sposoban da kaže mudre stvari na jednostavan način, ali i da kaže jednostavnu stvar na još jednostavniji način.

Ponedeljak je moj omiljen dan. Svi su opet na poslu i nema ih.

Iako su me i dalje mrzili, bila je to neka bolja vrsta mržnje, kao da nisu sasvim sigurni zašto me mrze. Ćutao sam, jer kad mrziš, ne možeš da voliš.

Kod inteligentnih ljudi uglavnom postoji sklonost da ne vjeruju u ono u šta vjeruju mase, i najčešće ih to stavi na nišan.

Poslala mi je sliku, i piše da se još uvijek bavi pisanjem i da je istinski sretna. Odgovorio sam joj, “Drži se čvrsto mala, svijet je lud.“

I TAKO TO IDE, IDE I IDE


“Sve tvoje pisanje o bolu i patnji
je obično foliranje.”

samo zato što sam ti rekao da me od rok muzike
boli glava
samo zato što smo spavali i probudili se i
jeli zajedno
samo zato što smo bili u autu i na hipodromu
zajedno
u parkovima u kadama u sobama
zajedno
samo zato što smo vidjeli istog labuda i istog psa
u isto vrijeme
samo zato što smo vidjeli kako isti vjetar njiše
istu zavjesu,
odjednom si postala književni kritičar

samo zato što si vajala moju glavu
i čitala moje knjige

GDJE SAM BIO?


nisam znao odakle sam
došao ni gdje sam
pošao.
bio sam izgubljen.
često sam
satima sjedio
u nepoznatim ulazima,
bez misli
bez pokreta
dok mi ne bi rekli da se sklonim.

ne mislim da sam bio
idiot ili
budala.
mislim da sam
samo bio
nezainteresovan.

DO SAVRŠENOG SMIJEHA


Ako hoćete nešto da uradite – idite do kraja. U suprotnom ni ne počinjite. To bi moglo da znači da ćete izgubiti djevojku, ženu, rođake, poslove, a možda i glavu! Moglo bi da znači da nećete jesti dva, tri ili četiri dana. Moglo bi da znači da ćete se smrzavati na klupi u parku. Možda vam donese i zatvor, porugu i ismijavanje, ili čak izolaciju. Izolacija je dar, sve ostalo je proba vaše izdržljivosti…vaše želje da to zaista radite. Ali vi ćete uspjeti. Uprkos odbijanju i slabim šansama…i biće bolje od bilo čega što možete da zamislite.
Ako već pokušavate – onda idite do kraja. Jer nema sličnog osjećanja tome. Bićete sami sa Bogovima, a noći će buktiti u plamenu.

SVUDA SU


njuškači nesreće svuda su

naokolo.

čim ujutru ustanu

otkrivaju da nešto

ne valja

i bjesne zbog

toga,

i taj bijes traje sve do

odlaska u krevet,

da bi se čak i tu

grčili u nesanici,

ČARLS BUKOVSKI


Gdje god da mase idu, idi u suprotnom pravcu.

Ono što je zlo i ono što su nas učili da je zlo, mogu biti dvije potpuno različite stvari. Društvo nas uči da su određene stvari zle samo zato da bi nas držalo u pokornosti.

Ne smijemo previše proučavati sebe, inače ćemo prestati živjeti.

Kada nema boli, to je kraj osjećaja. Svako naše zadovoljstvo je trgovina sa đavolom.

Bol je čudan. Mačka ubija pticu, saobraćajna nesreća, požar…bol stiže…BENG!!, i eto ga, pada na vas. On je stvaran. Za nekoga sa strane izgledate glupo. Kao da ste iznenada postali idiot. Nema lijeka, osim ako ne znate nekoga ko vas zaista razumije i ko zaista zna kako da vam pomogne.

Razlika između umjetnosti i života je u tome što je umjetnost podnošljivija.

SENTIMENTALAN


“Bio sam sentimentalan u pogledu raznih stvari: ženske cipele ispod kreveta; zaboravljena šnala kod ogledala; način na koji kažu,”Piški mi se“; trake za kosu; šetnje sa njima niz bulevar u pola dva popodne – samo dvoje ljudi koji idu zajedno; duge noći u kojima se pije i puši, razgovara; ubjeđivanje; pomisao na samoubistvo; kada zajedno jedete i lijepo vam je; šale, smijeh iz čista mira; osjećaj čuda u vazduhu; sjedenje u parkiranim kolima zajedno; upoređivanje starih ljubavi u tri ujutru; kad ti kaže da hrčeš, kad čuješ nju kako hrče; majke, kćeri, sinovi, mačke, kerovi; ponekad smrt, a ponekad razvod, ali uvijek živiš dalje, i uvijek sve na kraju shvatiš; kad čitaš novine, sam u nekom kafeu, i osjećaš mučninu što je sada

DOK VJETAR DUVA


dok vjetar ponovo duva s mora
i dok je zemlja zaprljana razvratom i haosom
oprezno rukuj sabljom izbora,
upamti
ono što je možda bilo plemenito
prije pet vijekova
ili prije samo 20 godina
sada je
sve češće
uzaludan posao.
tvoj život samo se jednom živi
istorija uvijek iznova
pravi budale od ljudi.

budi na oprezu, dakle,
od svakog naizgled plemenitog
čina
ideala
ili akcije,

MILIONERI


vi

bez licá

bez ikakvih licá

što se ničemu ne smijete  -

dozvolite da vam samo ovo kažem:

pio sam u sobama bijednika,

sa imbecilnim pijancima

čiji su razlozi bili i veći od vaših

u čijim je očima bilo svjetlosti,

86-a


Najmučniji posao je
truditi se da živiš
pod posvećenim barjakom.
sličnost namjera
sa ostalim ljudima

ljudi bježe od kiše
ali sjede
u kadama punim vode.

prilično je gadno znati da
milioni ljudi strijepe od
atomske bombe
iako su već odavno
mrtvi.

  • MISAO NEDJELJE

    "Znanje je ljudsko neznatno i pametan čovjek ne živi od onoga što zna." - Meša Selimović
  • Kategorije

  • Arhiva