MISAO NEDJELJE

"Naučio sam krajnje oprezno upotrebljavati riječ nemoguće." - Verner fon Braun

Kategorije

Arhiva

PESMA ZA MOJ 27. ROĐENDAN

Više mi nisu potrebne reči, treba mi vreme;
Vreme je da sunce kaže koliko je sati;
Vreme je da cvet progovori, a usta zaneme;
Ko loše živi zar može jasno zapevati!

Verovao sam u san i u nepogodu,
U dve noći bio zaljubljen noću
Dok jug i sever u istome plodu
Sazrevaju i cvokoću.

Sanjajući ja sam sve praznike prespavao!
I grom je pripitomljen [...]

POEZIJU ĆE SVI PISATI

San je davna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada, lažno kretanje je najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti

cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje [...]

BRANKO MILJKOVIĆ

Jedna riječ čini ljubav, oko nje kruže imenice koje misle.

Nepokretna riječ brzo iscrpi svoj smisao.

Kroz tuđe srce vodi pravi put, ko drugačije putuje nailazi na tamu.

Ko nikad nije pohvalio tuđe srce, taj se predao na milost i nemilost riječima.

Opsesija budućnošću ponekad je dobar način da se prespava sadašnjost.

Svaka riječ znači ono što znači njeno ćutanje.

Istok [...]

PROPOVEDANJE LJUBAVI

Nema mene, al’ ima ljubavi moje,
Vidim je u suncu i zemlji gde nam trunu kosti
Dovršava se dan u njenoj zahvalnosti.
Slično muzici, slično praznini, spokoju..

Ona će sačuvati namere moje i tvoje
I vaskrsnuće mrtve rođendane po milosti.
U podnožju vetra nemerljiva sen oholosti
Nestaće u pepelu onih što više ne postoje.

U pusto srce, u mrtvo more me zovi,
Minula čežnjo [...]

PIŠI MI O NJOJ

Dragi prijatelju,

ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Prije svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, točnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu. Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona [...]

USNIH JE OD KAMENA

Neka tvoji beli labudi kristalna jezera sanjaju,

ali ne veruj moru koje nas vreba i mami.

Prostore nevidljiva snaga sanja kojoj se

suncokreti klanjaju

UZALUD JE BUDIM

Budim je
zbog sunca koje objašnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog između prstiju
budim je
zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta
i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari
koje liče na ove ovde
zbog ljudi
koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči, trgova
budim je
zbog manufakturnih pejzaža, javnih parkova budim je
zbog ove nase planete koja [...]