Tag Archives: bog

PROVOKATIVNA PITANJA KOJA BISTRE GLAVU

I šta sadaDok svakodnevno razmišljate o finansijskim problemima, problemima u kući i na poslu, o svom nezadovoljstvu, regulisanju kilaže ili načinima da se zdravije hranite…razbijte monotoniju i odgovorite na pitanja, može se reći provokativna, a koja će vam u ruke staviti nešto drugačiji kompas i navesti vas da se drugačije zamislite nad svojim životom. Slijede pitanja:
Kada biste dobili priliku da se obratite cijelom svijetu u 30 sekundi, šta biste rekli?

Da imate sav novac ovog svijeta i ipak morate da radite, čime biste se bavili?

ŠTA DOBIJU BEZGREŠNI LJUDI

SUNCOKRETIJednog dana, na ulasku u nebo, okupilo se nekoliko stotina duša koje su počivale u muškarcima i ženama koji su umrli tog dana.  Sveti Petar, navodni čuvar ulaza u Raj, uređivao je saobraćaj.

“Prema Šefovim instrukcijama napravićemo tri velike grupe gostiju nakon preispitivanja deset zapovijesti. Prva su grupa oni koji su prekršili sve zapovijesti barem jednom. Druga su grupa oni koji su jednom prekršili barem jednu od deset zapovjesti. I posljednja grupa, za koju pretpostavljamo da će biti najbrojnija, jesu oni koji nikad u životu nisu prekršili nijednu zapovijest.

“Dobro”, nastavio je sveti Petar. “Oni koji su prekršili sve zapovijesti neka stanu desno.” Više od polovine duša stalo je desno.

KADA JE PROSJAK MUDRIJI OD KRALJA

kraljBio jednom jedan kralj kojega je njegova taština izludila. Taština uvijek na kraju izludi ljude. Taj je kralj naredio da sagrade hram u jednom od vrtova njegove palate, a unutar hrama dao je postaviti svoj kip u lotosovom položaju.

Svakog jutra nakon doručka kralj je išao u svoj hram i pao bi ničice pred svoj kip kako bi obožavao samog sebe. Jednog dana odlučio je da vjera koja ima samo jednog sljedbenika i nije neka vjera. Tako da je pomislio da mora imati još obožavalaca. Donio je dekret da svi vojnici kraljevske straže moraju barem jedanput dnevno pasti ničice pred kipom. To su isto morali činiti sve sluge i ministry njegovog kraljevstva.

Njegovo je ludilo raslo kako je prolazilo vrijeme i kako nije bio zadovoljan pokornošću onih koji su ga okruživali, jednog je dana naredio da kraljevska straža ode na tržnicu i dovede prva tri čovjeka na koja naiđe. Njima ću,

ŠTA SVAKI ČOVJEK NOSI U SEBI I VRIŠTI U OČAJU

beskonacni putPutuješ beskrajnim putem, sa još mnogo drugih ljudi. Pored vas tutnje kola sa upregnutim velikim konjima, pa putnike i krda stoke sabijaju uz ivicu puta ili dolje, u duboke jarke. Put prolazi preko kamene ravnice na kojoj ništa ne raste. Sunčev oganj gori od jutra do večeri, nigdje ne nalaziš svježine ni hlada. Duva mučan vjetar, pa zajedno sa mnogobrojnim ljudima, kolima i stokom podiže silne oblake prašine koja ti zapušuje usta, oči i grlo. Naprijed te vuče nepojmljiv nemir i mori goruća žeđ. Ponekad samog sebe ili nekog saputnika upitaš za ishodište vašeg puta, ali je odgovor nesiguran i oklijevajući. Iznenada se nađeš u šumi. Pada veče i sve je mirno, možda čuješ neki sanjivi ptičji pisak,

ZAŠTO ČOVJEK MORA DA GLEDA KROZ SVOJE SRCE

unutrasnje jaUčitelj joge nam je unaprijed rekao da svako može vraču da postavi jedno pitanje ili iznese jedan problem, i on će pokušati da nam pomogne da ih razriješimo. Danima sam razmišljala šta da ga pitam. Moja početna ideja je bila tako uskogruda. Hoće li mi suprug dati razvod? Hoću li natjerati Dejvida da se opet zagrije za mene? Momentalno sam se postidjela zbog ovih misli: ko putuje na drugi kraj svijeta da se vidi sa drevnim indonežanskim iscjeliteljem samo da bi mu ovaj razriješio ljubavne jade?

I tako, kada me je starac upitao šta zaista želim, pronašla sam neke druge, iskrenije riječi.

“Želim da neprekidno doživljavam Boga”, odgovorila sam. “Ponekad osjećam kao da razumijem božanstvo ovog svijeta, a onda to izgubim

DA LI JE MOĆ BOGA BEZGRANIČNA

bogJednom su zapitali čuvenog fizičara Isaka Njutna:

“Kako je moguće da tijela mrtvih, odavno raspadnuta, ponovo postanu tijela svojih duša?”
Na to je naučnik pomiješao gvozdene opiljke sa zemljom i upitao svoje sagovornike:

“Ko može da izdvoji iz prašine i sastavi ove gvozdene opiljke?”
Odgovor nije dobio.
Potom je Njutn uzeo magnet i prinio ga mješavini. Nastalo je komešanje čestica. Opiljci gvožđa počeli su se hvatati za magnet i jedni za druge. U prašini nije ostalo ni jednog djelića gvožđa.
Tada Njutn reče prisutnima:

EVINA NAJČUVANIJA TAJNA

jabuka„Bože, nešto sam razmišljala…“ reče Eva jednog dana.

„Šta ti je na umu Evo?“ reče Bog.

„Pa, znam da sam tvojih ruku djelo kao i ova prelijepa bašta i sva ova bića oko mene, ali u posljednje vrijeme osjećam da život nije samo to.“

„Dobro, nastavi…“ reče Bog.

„Ponekad mi bude dosadno – rado bih se malo zabavila. I malo mi je dosadilo sve ovo podizanje i nošenje tereta, i čuvanje bašte od