MISAO NEDJELJE "Vlast je kao morska voda - što je više pijete, veću žeđ izaziva." - Šopenhauer
|
U takvim trenucima paša nije skrivao svoju odvratnost prema Bosni i Bosancima. Rođen u Carigradu, dvorski čovjek, on je svoje naimenovanje za bosanskog valiju smatrao uspjelom protivničkom intrigom i nesrećom koju valja mudro podnijeti.
On je prezirao te Bosance, Muslimane, neuke, surove, nevjerovatno ograničene ljude, što tako svečano i s toliko važnosti govore svoje gluposti. Prezirao [...]
U neprovjetrenoj krčmi, na periferiji grada. Sjećam se da me je nekad neko zapitao šta bih imao da kažem kao poruku našim ljudima, ali svega u dvije-tri riječi. Tada nisam odgovorio na pitanje, a u ovom trenutku odgovor mi se sam nameće. Poruka bi glasila:”Ne opijajte se!”
Opijeni se rađamo, a dok živimo sve [...]
Doći će vrijeme kad neću imati šta da vam kažem. – O tome bih htio da govorim, ali već u prvoj rečenici ima nečeg egocentričnog, netačnog i pretjeranog. Ne, neće to biti nikakvo naročito vrijeme, niti će naročito doći, ali eto, tako se mi visoko i više-manje netačno uvijek izražavamo kad govorimo o [...]
Ljubav je ono s čim dolazimo na ovaj svijet. Strah je ono što naučimo u ovom svijetu. Nepoznat
Ako ljubav zavisi od naše slobodne volje, zašto ne prestanu da vole oni koji bi htjeli da prestanu; naprotiv, plaču od bola i robuju ljubavi, čak i oni ponosni ljudi koji inače smatraju ropstvo za najveće zlo; i rado [...]
Zašto sam kolebljiv u odlukama pri svakom poslu pri kojem dolaze u pitanje tuđi interesi ili tuđ ugled? Zašto zazirem od konačnog suda i presudne riječi? Zašto, kad takvu riječ izrečem, dopuštam da me tako lako pokoleba svačiji prigovor i da me ubijedi o njenoj nepotpunosti ili netačnosti? Zašto svaki plitkov i nitkov može da [...]
Prava istina može zadovoljiti razum ali ona nikad ne pokazuje smisao ljudskog života, kojeg duša obuhvata i izražava. Psihoneuroza je u krajnjem slučaju, bolest duše koja nije našla svoj smisao. Ali iz ove bolesti duše nastaje svekoliko duhovno stvaralaštvo i svekoliki napredak duhovnih ljudi i razlog bolesti je duhovna regresija, [...]
Ko će znati vremenu kraj,
vjetru put, tišini ime,
i što je to
što meni podgriza misli i razara san?
Svake noći podmukli gosti dođu
nevidljivi, nečujni,
i ognjenim pijeskom mi zaspu usta i oči.
I dok se uporno hvatam za sjećanja
svjetla neba, muškoga hoda,
plodne samoće, i djela,-
oni stoje više moje glave, nevidljivi, nečujni;
čekaju da bude
|
PRIJATELJI
Mudre Misli
|
VAŠI KOMENTARI