Džinovske zvezde samuju Na ivicama svemira. Sitne i zbunjene Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine Sa mnogo sunca, uragana i vazduha. Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu Da se upozna sa nekim drugim orlom. Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome Koliko si [...]]]>
Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da izdržiš samoću.

Džinovske zvezde samuju
Na ivicama svemira.
Sitne i zbunjene
Sabijaju se u galaksije.

Seme sekvoje bira čistine
Sa mnogo sunca, uragana i vazduha.
Seme paprati zavlači se u prašume.

Orao nikad nije imao potrebu
Da se upozna sa nekim drugim orlom.
Mravi su izmislili narode.

Svoju snagu prepoznaćeš po tome
Koliko si u stanju
Da prebrodiš trenutak,
Jer trenutak je teži
I strašniji i duži
Od vremena i večnosti.

Miroslav Antić

Kada bismo htjeli, mogli bismo biti bolesni skoro uvijek.

Kada bismo htjeli, [...]]]>
Kada se zdrav i izdržljiv čovjek udari u koljeno ili pokvari stomak, nasmije se, otrese i za kratko vrijeme mu je opet dobro. Kada se razmaženom čovjeku pokvari stomak, odmah pozove doktora. Razmažen čovjek može biti bolestan po volji, koliko mu drago.

Kada bismo htjeli, mogli bismo biti bolesni skoro uvijek.

Kada bismo htjeli, mogli bismo ići po svijetu i puštati da nas sažaljevaju.

Znate taj tip ljudi koji to radi?

Zimi im je i suviše hladno, a ljeti i suviše toplo.

Kada imaju puno posla frkću da ga ne mogu savladati, a kada imaju malo, frkću da se ne mogu izdržavati.

Kada im se nešto desi, govore: “Ja to ne mogu dopustiti!” A time misle da bi ostali ljudi to dopustili.

Od nezadovoljstva prave pristup životu, i već sam sto puta pomislila da to nije loša ideja i da se time može svašta dobiti. Bar nekakvo opravdanje za vlastitu nesposobnost.

Ti ljudi takvu hipohondriju neće da napuste. Kada bi je napustili i postali potpuno obični, normalni ljudi, pokazalo bi se da su previše normalni, možda i normalniji nego što bi im se dopalo.

Milena Jesenska

ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Prije svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, točnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu. Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona [...]]]> Dragi prijatelju,

ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Prije svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, točnije rečeno, jeste to, ako se ta moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu. Ta Žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba mog duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. Bez Nje ja sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji oblast čistog važenja i pjevanja. Sad moje pjesme traže moju glavu. Više nema tko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored nje najopasnije misli pretvararale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i bjesomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobjeći od onoga što sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me riječ može ubiti. Ja sam najveći dio svojih pjesama napisao prije nego sam Nju zavolio, ali tek sa Njom ja sam postao pjesnik, to jest onaj koji nije ugrožen onim o čemu pjeva, koji ima jedan povlašten položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrijednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pjesnik da je ta divna Žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgorio. Poraz ne može biti pobjeda ma koliko veliki bio. Izgubivši nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umijem pisati. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće. Sjećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih “Jedan nesretan čovjek ne može biti pjesnik”. Tek sada vidim koliko je to točno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je posljednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne vjerujem da ću je nadživjeti.

Želi ti sve najbolje Branko

P.S
Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. Šta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocjenjive vrijednosti. Ako prestanem da mislim o njoj počet ću da mislim o smrti.
Ponoć je. Doviđenja.
Branko
Bjankinijeva 11
Zagreb

Branko Miljković

Ti si jedinstven/a u svakom smislu.

Tvoj život može biti ono što poželiš.

Gustiraj dane, jedan po jedan.

Broji svoje blagoslove, ne nevolje.

Uspjećeš, šta god da se desi.

U tebi se krije jako puno odgovora.

Nemoj sebe ograničavati.

Toliko snova [...]]]>
Tvoje postojanje je poklon svijetu.

Ti si jedinstven/a u svakom smislu.

Tvoj život može biti ono što poželiš.

Gustiraj dane, jedan po jedan.

Broji svoje blagoslove, ne nevolje.

Uspjećeš, šta god da se desi.

U tebi se krije jako puno odgovora.

Nemoj sebe ograničavati.

Toliko snova čeka da ih ostvariš.

Odluke su suviše bitne da ih prepustiš slučaju.

Uvijek pokušaj dostići vrh i cilj.

Najviše energije trošiš kad brineš.

Što duže nosiš problem, sve teži postaje.

Ne shvataj stvari suviše ozbiljno.

Živi smireno, da se ne bi kajao.

Zapamti da malo ljubavi daleko dogura.

Zapamti da puno… dogura dovijeka.

Zapamti da je prijateljstvo mudra investicija.

Životno bogatstvo su ljudi.

Shvati da nikad nije kasno.

Radi obične stvari na neobičan način.

I nikad ne zaboravi. Čak ni jedan jedini dan…

Kako si poseban/na.

Priroda njegovih djela je nevažna dok postupa kao ratnik. Ako mu je duh izopačen, treba jednostavno da ga učvrsti – pročisti, usavrši – zato što ne postoji ni jedan drugi zadatak u cijelom našem životu koji je [...]]]>
Čovjek, bilo koji čovjek, zaslužuje sve što je čovjeku suđeno – radost, bol, tugu i borbu.

Priroda njegovih djela je nevažna dok postupa kao ratnik.
Ako mu je duh izopačen, treba jednostavno da ga učvrsti – pročisti, usavrši – zato što ne postoji ni jedan drugi zadatak u cijelom našem životu koji je vrijedniji
truda.

Ne učvrstiti duh, znači tražiti smrt, a to je isto kao i ne tražiti ništa, pošto će smrt i onako da nas stigne, bez obzira na sve.

Tražiti savršenstvo ratničkog duha je jedini zadatak vrijedan naše prolaznosti, naše hrabrosti.

Don Huan

Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta.

Dobar film je kada ga je vrijedna cijena večere, bioskopske karte i bejbisiterke.

Ljubav je partija karata u kojoj svi varaju: muškarci da bi dobili, žene da ne bi izgubile!

Srećno oženjen je tek onaj čovjek koji [...]]]>
Film je život sa isječenim dosadnim dijelovima.

Postoji nešto što je mnogo važnije od svake logike: to je mašta.

Dobar film je kada ga je vrijedna cijena večere, bioskopske karte i bejbisiterke.

Ljubav je partija karata u kojoj svi varaju: muškarci da bi dobili, žene da ne bi izgubile!

Srećno oženjen je tek onaj čovjek koji razumije svaku riječ koju njegova žena nije rekla.

Glumci su stoka.

Nikad nisam da su svi glumci stoka; ono što sam rekao je da sve glumce treba tretirati kao stoku.

U ljubavi iskustvo ništa ne znači. U stvari, kad skupimo toliko iskustva da bismo mogli da budemo savršeni ljubavnici, tada smo već previše stari da bismo se mogli njime koristiti.

Brak je jedina doživotna presuda pri kojoj se zbog rđavog vladanja može zaslužiti pomilovanje.

Uvijek se postaraj da publika pati što je više moguće.

Dijalog prosto treba biti zvuk između ostalih zvukova, samo nešto što izlazi iz usta ljudi čije oči pripovijedaju priču u vizuelnom smislu.

Moja svrha je da publici podarim dobroćudne šokove.

Nemam ja ništa protiv policije. Samo ih se bojim.

U dugometražnom filmu režiser je bog; u dokumentarnom filmu bog je režiser.

U filmovima su ubistva uvijek veoma čista. Ja pokazujem kako je teško i koliko je prljavo ubiti čovjeka.