Balkan « Mudre misli

NAŠ ČOVJEK

U prirodi je našeg čovjeka, naročito onog dinarskog tipa, da ne ostaje ni kod jedne zamisli, ni kod jednog djela istrajno i dosljedno, i da ih ne prati u njihovom prirodnom razvitku, da bi uticao na njih. Naprotiv, poslije prvog zanosa, on napušta djelo, vraća se do njegovog izvora, muti ga mišlju i [...]

ZAŠTO SE DIČIMO BALKANOM?

Posle raspada Jugoslavije, jedna od stvari koja je ostala zajednička državama nastalim na njenom tlu bio je prezir pema Balkanu. Taj prezir izražavale su političke elite, koje su svoje programe nacionalne emancipacije, modernizacije i demokratizacije predstavljale kao beksto od Balkana. Parola s kojom je Hrvatska demokratska zajednica 1995. izišla na izbore glasila je: «Tuđman a [...]

NEĆU PROTIV DRUGA SVOG

Evo već drugi poziv ide u rat
neki novi mladići idu u rat
i brane zemlju od zemlje
i narod od naroda svog
i brane more od kopna
i kopno od mora svog.

A ja neću, neću i neću
neću protiv druga svog
a ja neću, neću i neću
ne mogu protiv naroda mog.

Godište 72. tišina, pustinja
godište 72. rodna je godina
zelenog stola orgije
ubice silnici
godište 72.
rodna [...]

ISTINA O MRŽNJI

Istina o mržnji je sazdana od sto niti. Pokušaću da ukažem bar na dvije. Postojali su i još postoje učitelji mržnje. Oni koji svoje narode uče mržnji kao što djecu uče tablici množenja. Ta proizvedena mržnja, a znaju se i sredstva, i najbrži načini njene proizvodnje, ne može se precijeniti. Jer nikad, kao danas, nisu [...]

TAKAV JE NAŠ ČOVJEK

Takav je ‘naš čovek’, onaj pravi. Ne misli mnogo ni istrajno. Ali čim uspe da skrpi nekako jednu misao u glavi, prva mu je briga ne da tu misao razrađuje, proverava i upoređuje kritički sa onim što drugi ljudi o istoj stvari misle, nego da svoju misao proglasi za jedinu tačnu i jedinu pravu, a [...]

PROSTRANSTVO JE NAŠA TAMNICA

Prostranstvo je naša tamnica… Prostranstvo posjeduje nas. Mi ga posjedujemo samo koliko može oko da pređe preko njega. A ono nas umara, plaši, zove, goni. Mislimo da nas vidi, a mi ga se ne tičemo, kažemo da ga savladavamo, a samo se koristimo njegovom ravnodušnošću. Zemlja nam nije naklonjena. Gromovi i talasi nisu za nas, [...]

PISMO IZ 1920.

Željeznička stanica u Slavonskom Brodu. Ponoć prošla. Sa neodređene strane duva vjetar, koji ovako neispravnim i od putovanja zamorenim ljudima izgleda hladniji i jači nego što je. U visini promiču zvijezde između uzvitlanih oblaka. U daljini, po nevidljivim kolosjecima kreću se brže ili sporije, žute i crvene svjetlosti zajedno sa prodornim glasom kondukterskih [...]