IZGUBLJENI KRITIČAR


Bio jednom jedan rabin koga je narod obožavao kao božjeg izaslanika. Nije bilo dana da se ne okupi gomila svijeta pred njegovim vratima u potrazi za blagoslovom ili savjetom. Kad god bi rabin progovorio, masa je žudno upijala svaku njegovu riječ, kao da kroz njega progovara Bog.

Među ovim ljudima bio je jedan prilično antipatičan čovjek koji nikada nije propuštao da se suprostavi rabinu. On je uočio rabinove slabe tačke i javno ukazivao na njegove mane, tako da su uvrijeđeni rabinovi učenici počeli da govore kako ga je sam đavo poslao u njihov grad.

Jednog dana, ‘đavo’ se razbolio i umro. Svi su odahnuli, duboko u srcu zadovoljni što taj neodgovorni jeretik neće više prekidati rabinove govore i kritikovati njegovo ponašanje.

Zato, ljudi su bili iznenađeni vidjevši na sahrani da je rabin duboko i iskreno ožalošćen.

Kada ga je kasnije jedan učenik upitao da li tuguje za pokojnikom, on je odgovorio:

“Ne, ne. Zašto bih oplakivao našeg prijatelja? Sebe ja oplakujem. Taj čovjek je ustvari bio moj jedini prijatelj. Okružen sam samo ljudima koji me uvažavaju. On je bio jedini koji me je stavljao na probu; bojim se da ću bez njega prestati da rastem.”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>