GDJE JE DOMOVINA?

July 26, 2012 admin Nema komentara

Gdje je domovina? Ovdje, gdje stojim, negdje u nekom sazvježđu, ovdje gdje sjedim držeći se grčevito za jedno pero. Ovdje u krevetu, u kojem se obično budim i odakle ću prije ili kasnije naći put do kupatila, i gdje izašavši na vrata, pozdravljam one koji mi nailaze u susret. Domovina se nalazi na onih nekoliko kilometara kvadratnih na kojima se zgušnjavaju moji putevi. Domovina je tamo, na berećoujfaluškom jevrejskom groblju koje je već pedeset godina van upotrebe, ispred visokog nadgrobnog spomenika moje bake; pored nje stoji, isto tako visok, moj deda, ubučen u crni granit. Moj pradeda, u bijelom mermeru, ne seže im ni do pojasa. Domovina je u onoj učionici iz koje sam stalno želeo da izađem i kroz čiji prozor sam godinama buljio u natpis, urezan u zid pekare prekoputa: „Pečenjara”. Moji školski drugovi su poubijeni, škola je srušena. Pitaš gdje je domovina. Tamo gdje te neće ubiti. Tamo gdje mogu biti uvjeren da su mi djeca bezbedna. Tamo gdje se poštuje ličnost i riječ. Tamo gdje se unaprijed uvažava to što sam onakav kakav jesam, i što mislim ono što mislim. Tamo gdje postoji jedan mirni kuhinjski kutak gdje su poslije večere, uz vino, mogući dobri razgovori. Gdje se djeca igraju indijanaca i kauboja i gdje grade sebi tajna skloništa. Gdje Jutka s podvijenim nogama sjedi u fotelji i čita. Tamo gdje bih, pentrajući se uzbrdo, mogao i tu i tamo da popijem čašu vina, i ako bih se odazivao ljubaznim pozivima, nizbrdo bih mogao da se vraćam i sve poskakujući.
Domovina je na samoj sredini Eržebetinog mosta, tamo gdje, vraćajući se sa svojih putešestvija kažem u sebi: gle, kakva ljepota! I ona se nalazi i ispred jedne kuće obrasle divljom vinovom lozom, gdje iz džepa vadim ključeve od kapije i gdje se, sa po jednom torbom o svakom ramenu, penjem na drugi sprat, pomalo zadihan, i gdje s druge strane vrata čujem glasove, veoma živahne glasove. Tamo gdje stižem.