PLAVI MJESEC

May 09, 2012 admin Nema komentara

Dešava se ponekad,
rijetko doduše,
sasvim rijetko,
ali se ipak desi,
da izađe plavi mjesec.

Onako, ne baš sasvim plav,
plavičast više,
maglovit, modar.
I noć nekako bude plava,
a ne crna, mrkla…

I obasjava zemlju
plava mjesečina,
čak i ulične svjetiljke
svijetle plavim,
i usne ljubavniká
skrivenih u tami poplave,
čak i miriše takva noć na ljubav.

Znate onaj opojni miris
ružá i voća i još nečega…
Samo što je sve plavo
i boje ljubavi
i trešnje
i jagode
čak i krv.

I krv je plava,
iako ja nikada nisam vjerovala u tu glupost
da je plemićka krv plava,
ali u noći plavog mjeseca
je stvarno, najstvarnije plava
u noći plavog mjeseca
ne razlikujemo se po boji krvi.
Kad bi se posjekli
iz svakog bi potekla modra rijeka.

I suze,
i one su plave, najplavlje,
pomislio bi čovjek
da je i tuga plave boje
i bol,
ma sve, sve je plavo
u noći plavog mjeseca.

Eh, da..
postoji još nešto
što vam nisam rekla,
a to je ustvari tajna…
ali eto,
istrešću je tu pred vas
kao pregršt nečeg običnog…

U noći plavog mjeseca
imamo moć,
znate ono,
kao neki super heroji.
Možemo čitati misli,
zaviriti u svako srce
pa i svoje…
u noći plavog mjececa
nema tajni…

Pa ipak,
iako svake noći posmatram mjesec
čekajući da poplavi
plaši me pomisao
da u tvom srcu
neću naći isto
što ja osjećam za tebe….
i odahnem svaki put
kad ugledam žuću na nebu.

Tara Branković