Danas se obilježava dan antifašizma jer je 9. maja 1945. godine u Evropi poražen fašizam. Mi danas o fašizmu razmišljamo prevashodno kroz prizmu Drugog svjetskog rata, ali zaboravljamo da fašizam postoji među nama i na razvijenom zapadu kojem stremimo. Istorija je pokazala da ideolog fašizma Benito Musolini nije bio u pravu kada je naglašavao da fašizam nije za izvoz, misleći da jedino u njegovoj fašističkoj Italiji može pokazati sve svoje “potencijale”.
Širenje fašizma je dijelom i razumljivo jer dobar dio svijeta, a naš region već dvije decenije, prolazi kroz traumatičnu ekonomsku krizu. Očigledno je da sadašnji kapitalistički model stvoren na zapadu nije u stanju da svijet izvuče iz krize što priziva u sjećanje Lenjina koji je govorio da fašizam nije ništa drugo do kapitalizam u raspadanju. Kada su građani nezadovoljni postojećim poretkom skloniji su da nekritički prihvate radikalne ideje i da se priključe društvenim pokretima koji traže radikalan prekid sa postojećim principima funkcionisanja države. U prosperitetnim vremenima ljudi su skloni prihvatati različitost, a u kriznim vremenima se okreću grupama kojima pripadaju i manje su spremni da tolerišu ostale grupe do granice izazivanja nasilja. U tom smislu Apton Sinkler je zgodno fašizam definisao kao spoj kapitalizma i ubist(a)va. Ipak, ne treba zaboraviti da iako fašizam ne preza od ljudskih žrtava, ono što definiše fašizam nije broj žrtava, već način na koji su te žrtve ubijene (Sartr). Fašizam ima opijajuću i zavodljivu moć da ubijedi svoje sljedbenike da su baš oni izabrani nekakvim božanskim proviđenjem, a da drugi zaslužuju samo bijednu i ponižavajuću smrt ili ropstvo.
Današnji fašizam ima drugo, uglađenije lice. Vidimo ga u kontroli medija, u sofisticiranosti s kojom banke kontrolišu cijele države uključujući najmoćnije države svijeta, u pokušajima da se kontroliše cijeli Internet (kroz famoznu ACTA regulativu) koji je jedini javni prostor u kojem građani mogu saznati istinite informacije uz malo truda. Skoro redovno slušamo vijesti da policijske i obavještajne agencije insistiraju da bez ograničenja mogu kontrolisati protok svih informacija, a na taj način i kontrolisati sve nas. Monstruozni nacista Jozef Gebels insistirao je upravo na tome da se sve vijesti ne smiju objavljivati, već da svaka vijest mora poslužiti kao svojevrsna instrukcija građanima. Na taj način država preuzima apsolutno pravo da stvara javno mnijenje, umjesto da građani sami porede različite izvore informacija i samostalno donose sudove. Ne čudi bijes s kojim su brojne države dočekale objavljivanje tajnih depeša Vikiliksa. Zapitajte se da li svakodnevno slušate uniformisane ili raznolike vijesti i mnogo toga će vam biti jasno.
Kada država uspije nametnuti javnom mnijenju matricu razmišljanja, potrebno je otići korak dalje. Karl Fridrih je mudro zaključio da je istorija totalitarnih režima zapravo posljedica evolucije i usavršavanja instrumenata koji podstiču strah, a ponajviše policije. Običan, normalan, prosječan čovjek nikad neće poželjeti da ide u rat i da izgubi život. Zato državni aparat pod velikim uticajem bezbjednosnih agencija podstiču strah kod građana da će biti napadnuti (od drugih država kao što je priča Iran-Izrael, od drugih grupa kao što su teroristi, od unutrašnjih neprijatelja itd.), da je njihova bezbjednost dovedena u pitanje i da zato treba da brane svoju zemlju, odnosno da u toj borbi polože najveću žrtvu: svoj život.
Ne treba zaboraviti na današnji dan antifašizma da su i Musolinijeve fašiste i Hitlerove naciste na vlast doveli glasovi građana koji su se svojevoljno prepustili tiranima u ruke. Isti oni građani koji su se lišili sopstvene individualnosti i svoju svrhu prepoznali u bezličnim masama. Iako često svi mi pripadamo nekoj masi ne smijemo zaboraviti da imamo odgovornost za svoje postupke. Na koncu, ne treba zaboraviti da mi utičemo na to kakva će biti naša i budućnost naše djece. Najbolji način za to je da mislimo svojom glavom.
Mislite svojom glavom!
Fasizam ili nacizam je to jedno isto kad su u pitanju narod Romske populacie sirom sveta,a pogotovo u Evropi.
Romskom narodu ni je dato da misli svojom glavom o svojoj buducnosti,nego
ostali narodi gde zive Romi oni misle svojom glavom kako i na koi nacin da se otarase Romske populacije od svog sela ulice grada i drzave.
Hitler je tacno da je mrtav drugim narodima no na zalost jos nije mrtav za Rome.Pali rusi ubija a svet gleda a pravi se kao da je slep pored ociju ako neko ceka da Romski narod ubije novog Hitlra e tad bi dosao smak zemljine planete.
JA ne verujem a vi ?????????????????????????????????