Najljepše što možemo doživjeti je ono što je tajanstveno. To je temeljni osJećaj koji stoji u zametku svake nauke i umjetnosti. Ko ga ne poznaje, ko se ne može čuditi, ko se ne može više diviti, taj je takoreći mrtav, a njegovo oko ugašeno. Doživljavanje tajanstvenog – pa makar i sa primjesom straha – stvorilo je religiju. Spoznaja da postoji nešto što nam je nedohvatljivo, prikazivanja najdubljeg uma i najsjajnije ljepote koji su našem razboru pristupačni u najjednostavnijim oblicima – ta spoznaja i osjećaj čine pravu religioznost; u tom smislu, i samo u tom, ja spadam u najdublje religiozne ljude.
Međutim, boga, koji proizvode svog stvaranja nagrađuje i kažnjava i koji, uopšteno gledano, iskazuje volju nalik onoj koju mi doživljavamo na sebi samima, takvog boga ja sebi ne mogu da predstavim. A ni da zamislim; neki ljudi slabog duha hrane se takvim mislima zbog straha ili smiješnog egoizma. Meni je dovoljna misterija vječosti života i svijesti i naslućivanje o čudesnoj građi postojanja, kao i stalno stremljenje prema shvatanjima makar i sasvim malog dijela razumnosti koje se izražava u prirodi.
Albert Ajnštajn
PS.
Kada su se jednom prilikom sreli Albert Ajnštajn i Čarli Čaplin, počeli su razgovor o slavi. U tom razgovoru Ajnštajn je rekao Čaplinu:
“Vi ste popularni jer vas cijeli svijet razumije. A ja sam pak slavan zato što niko ne razumije ono što govorim.”
Hvala Jelena!