
Suprotnosti se privlače, ali ne traju. Ono nemoguće je najprivlačnije.
Zamršeno klupko – život! Ništa nije izvesno. Kažu da su planovi snovi razboritih ljudi, ali nema sigurnih planova uprkos razboritosti; ne znaš šta je iza okuke, kakvo jutro će osvanuti… Kako da shvatimo svemir, kako da shvatimo svet, kada nismo u stanju da shvatimo ni sami sebe?! Ipak, vidiš, to vreme strasti jedino je što u našim životima zaista vredi. Bar zakratko uspinješ se na vrhove, koračaš po oblacima, dotičeš zvezde i u samom si vrelu života. Ali, to penušanje, ta tačka ključanja, taj krajnji uzlet – ne mogu da traju!
Mera našeg spokojstva je mera uloženih napora da se ono ostvari.
Nisu bogatstvo ispunjene želje već one koje nismo ispunili i kojima hranimo maštu, neograničeni i neotuđivi posed u kome jedna uz drugu cvetaju nada i patnja.
Mislim da je veoma teško voleti izuzetno lepu ženu. To je kao da poseduješ blago koje bi svi hteli, a i ona je stalno na udaru iskušenja.
Snaga volje i metodičnost dovešće te do afirmacije, oplemeniće je i učiniti trajnom, ne kao sujetu već kao svest o ispravnom postupanju i dosegnutom cilju. Poseduješ intelektualne i moralne kvalitete, slobodno dopusti misao da se propinje, ne brani joj slobodu, ali ne dozvoli da iziđe iz okvira razumnog, posmatraj druge, ali u prvom redu sebe, ne zaboravljajući pritom: da su svi ljudi koje srećeš – u suštini ti.udaru iskušenja.
Uvijek odusevi ali na drugi nacin. Tu se krije njena neprolaznost.