NADA MARINKOVIĆ


Suprotnosti se privlače, ali ne traju. Ono nemoguće je najprivlačnije.

Zamršeno klupko – život! Ništa nije izvesno. Kažu da su planovi snovi razboritih ljudi, ali nema sigurnih planova uprkos razboritosti; ne znaš šta je iza okuke, kakvo jutro će osvanuti… Kako da shvatimo svemir, kako da shvatimo svet, kada nismo u stanju da shvatimo ni sami sebe?! Ipak, vidiš, to vreme strasti jedino je što u našim životima zaista vredi. Bar zakratko uspinješ se na vrhove, koračaš po oblacima, dotičeš zvezde i u samom si vrelu života. Ali, to penušanje, ta tačka ključanja, taj krajnji uzlet – ne mogu da traju!

Mera našeg spokojstva je mera uloženih napora da se ono ostvari.

Nisu bogatstvo ispunjene želje već one koje nismo ispunili i kojima hranimo maštu, neograničeni i neotuđivi posed u kome jedna uz drugu cvetaju nada i patnja.

Mislim da je veoma teško voleti izuzetno lepu ženu. To je kao da poseduješ blago koje bi svi hteli, a i ona je stalno na udaru iskušenja.

Snaga volje i metodičnost dovešće te do afirmacije, oplemeniće je i učiniti trajnom, ne kao sujetu već kao svest o ispravnom postupanju i dosegnutom cilju. Poseduješ intelektualne i moralne kvalitete, slobodno dopusti misao da se propinje, ne brani joj slobodu, ali ne dozvoli da iziđe iz okvira razumnog, posmatraj druge, ali u prvom redu sebe, ne zaboravljajući pritom: da su svi ljudi koje srećeš – u suštini ti.udaru iskušenja.

Jedan odgovor to NADA MARINKOVIĆ

  1. Olgica Bubic says:

    Uvijek odusevi ali na drugi nacin. Tu se krije njena neprolaznost.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>