JOVAN DUČIĆ

Samo su ograničeni ljudi zadovoljni sobom i svojom sudbinom.

Veliki čovjek svaki proces srca podigne neizbježno do procesa uma;  i tako filtrirajući kroz mozak stvari sna i mašte, one postanu bezlične ili čak sasvim izblijede. Postoji ludilo ljubavi, a ne postoji mudrost ljubavi. Zato su ljubavi velikih ljudi pune protivrječnosti, kobnog i smiješnog. Obični ljudi za takve ljubavi ne znaju niti prave ljubavne nesreće doživljavaju.

Strah i dosada, to su dvije najveće čovjekove nesreće.

Prost čovjek se brani lukavstvom kao što se kulturan čovjek brani pameću. Lukavstvo, to je pamet nepametnih.

Nije žalost što rđavi i glupi ljudi ipak dobro žive; žalost je samo kad glupi i zli ljudi otmu mjesto pametnim i čestitim.

Ima ljudi koji ne mogu ni da silno vole ni da silno mrze; to su onda opasni sitničari i ubijeđeni cinici.

Niko nema prava da bude očajnik; očajanje nije nikakvo uvjerenje, nego samo fizička nemoć, bolest ili najčešće glupost.

Jedan odgovor to JOVAN DUČIĆ

  1. Ograniceni optimisticar says:

    Ne svidja mi se prvi citat. Upravo oni ljudi koji se stalno brinu za sebe i svoju sudbinu su ograniceni. Ko je srecan taj je i prosvjetljen…

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>