Samo su ograničeni ljudi zadovoljni sobom i svojom sudbinom.
Veliki čovjek svaki proces srca podigne neizbježno do procesa uma; i tako filtrirajući kroz mozak stvari sna i mašte, one postanu bezlične ili čak sasvim izblijede. Postoji ludilo ljubavi, a ne postoji mudrost ljubavi. Zato su ljubavi velikih ljudi pune protivrječnosti, kobnog i smiješnog. Obični ljudi za takve ljubavi ne znaju niti prave ljubavne nesreće doživljavaju.
Strah i dosada, to su dvije najveće čovjekove nesreće.
Prost čovjek se brani lukavstvom kao što se kulturan čovjek brani pameću. Lukavstvo, to je pamet nepametnih.
Nije žalost što rđavi i glupi ljudi ipak dobro žive; žalost je samo kad glupi i zli ljudi otmu mjesto pametnim i čestitim.
Ima ljudi koji ne mogu ni da silno vole ni da silno mrze; to su onda opasni sitničari i ubijeđeni cinici.
Niko nema prava da bude očajnik; očajanje nije nikakvo uvjerenje, nego samo fizička nemoć, bolest ili najčešće glupost.
Ne svidja mi se prvi citat. Upravo oni ljudi koji se stalno brinu za sebe i svoju sudbinu su ograniceni. Ko je srecan taj je i prosvjetljen…