
Trenutka ja se sjećam sjajna,
kada preda mnom se ti pojavi
ko priviđenje, kao tajna,
i ko ljepote genij pravi.
Kad tuga sve mi skrha nade,
a kinjile me strepnje tašte,
tvoj nježni glas mi pjevat stade
i lik tvoj sanjah na dnu mašte.
No, doba minu. Vihor nježni
raspršio mi sne i stravu.
I predadoh ja glas tvoj nježni
i lik nebeski zaboravu.
Polako su se vukli dani
u zabiti, u zatočenju,
bez zanosa, bez suza ranih,
bez nadahnuća, nalik mrenju.
Al stiže duši probuđenje.
I opet mi se ti pojavi
ko nenadano priviđenje
i ko ljepote genij pravi.
I kucat stade srce vruće,
nov život u njem maha uze.
I opet plamti nadahnuće,
i ljubav sja, i teku suze.
Puškin
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- VEDRO JUTARNJE NEBO Probuđenje je vedro jutarnje nebo. Soba je um, a...
- TATJANINO PISMO ONJEGINU Pišem vam – šta bih znala bolje? I šta...
- SEĆANJE Često puta kad te vidim gredom Da koračaš hladna, mirna,...
- JELENA, ŽENA KOJE NEMA Moglo bi se reći da sam uvijek živio od...
- PLAVI ZEC Tri sam zemlje prelazio, i tri gore pregazio, i tri...
- IZVOR Opet isti san. Kao izdubljen prostom u glinu klanac reke...




VAŠI KOMENTARI