Dakle, pretpostavite da objavljujem ovu priču iz sujete. Konačno, i ja sam od krvi i mesa, kostiju, kose i nokata, kao svaki drugi čovjek i čini mi se da bi bilo vrlo nepravedno kad biste zahtijevali od mene, baš od mene, da posjedujem naročite kvalitete. Neko pokatkad vjeruje da je nadčovjek, čak i kad otkrije da je bijedan, prljav i dvoličan. O sujeti ne govorim: vjerujem da niko nije lišen ovog značajnog pokretača ljudskog progresa. Zasmijavaju me ta gospoda kada se kite skromnošću Ajnštajna ili njemu sličnih. Odgovaram: lako je biti skroman onome ko je slavan; htjedoh reći praviti se skroman. Čak i kada pretpostavljate da ona uopšte ne postoji, odjednom je otkrijete u njenom najfinijem obliku: sujeta skromnosti. Koliko puta nailazimo na takve ljude! Pa čak i čovjek, pravi ili simbolični, kao Hrist, čovjek pred kojim sam osjećao a još i danas osjećam najdublje poštovanje, izgovarao je riječi koje mu je nametala sujeta ili, u najmanju ruku, ponos. A šta da kažem o Leonu Bloju, koji se branio od optužbe da je sujetan dokazujući da je cijeli život proveo služeći ljudima koji mu ne dosežu ni do koljena? Sujete ima tamo gde je najmanje očekujemo: uz dobrotu, uz samoodricanje, uz velikodušnost.
Ernesto Sabato – Tunel
++
Hvala Milice!
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- SUJETA Dakle, pretpostavite da objavljujem ovu priču iz sujete. Konačno,...
- TAKAV SI TI – SUJETA Pa ako baš hoćeš, da govorimo i o tom. Jest,...
- ZMAJ I SUJETA Nakon mnogo godina, kada je Nisterus umirao, jedan od...
- LJUBAV, BOGATSTVO, TUGA, SUJETA I ZNANJE Na jednom dalekom usamljenom ostrvu usred okeana živjeli su...
- O ŽENAMA I LJUBAVI Prosječan čovjek voli više ženu nego ljubav. Kod žena je...
- JOZEF KIRŠNER (Dio 3.) Što više znaš, to manje osjećaš potrebu da pričaš...




Nije baš tako ružan a pogotovo nije velik grijeh prepuštati se sujeti (svojoj nemoći) ako si nešto pred time nešto korisno napravio. Prepuštati se sujeti a da nisi ništa napravio, to je promašaj. Manji grijeh lažnog osjećaja važnosti ne stvara nikakvu štetu ako si svijestan što činiš i činiš to za trenutak, samo zato jer si našao u životnoj usamljenosti, pa u predahu između napora dozvoljavaš sebi da opet budeš malo, nezbrinuto dijete, koje sebe tješi besmislicama i polako se pripravlja na nove napore, svi ćemo umrijeti…A do tada, skupljanje što raznovrsnijih iskustava prekriti će sve male praznine koje su nam se na životnom putu pojavljivale.
I umrijeti ćemo veselo.