LISTA

Jedna učiteljica jednog dana zamoli svoje učenike da na papiru napišu imena svih drugih učenika iz razredu i da ostave malo prostora pored svakog imena. Zatim im reče da dobro razmisle koje su najljepše osobine svakog od učenika, te da to i napišu pokraj svakog imena. Cijeli čas potraja dok svi ne završiše svoje male zadatke, i prije izlaska iz razreda svi papire predadoše učiteljici.

Za vrijeme vikenda učiteljica je napisala svako ime učenika na jedan list papira i navela sve lijepe osobine koje su učenici napisali o svakom pojedinačno.

U ponedjeljak je svakom od učenika dala papir s njegovim imenom. Ubrzo su se svi smiješili. “Zaista?”, čuli su se šapati… “Nisam imao pojma da nekom nešto značim!”, ili “Nisam znala, da se tako sviđam drugima,” bili su komentari.

Liste se kasnije nisu više spominjale. Učiteljica nije znala jesu li učenici diskutovali o tome međusobno ili sa svojim roditeljima, ali to i nije bilo važno. Vježba je ispunila svoj cilj. Učenici su bili sretni sobom i drugima.

Godinama kasnije jedan od učenika je poginuo u vijetnamskom ratu i učiteljica je otišla na njegov pogreb. Crkva je bila prepuna njegovih prijatelja. Jedni za drugim, oni koji su poznavali mladića, prilazili su kovčegu da bi mu odali posljednju počast… Učiteljica je prišla posljednja.

Dok je tamo stajala, jedan od vojnika koji je stajao pored kovčega pitao ju je: “Jeste li vi Markova učiteljica iz matematike?” Klimnula je potvrdno glavom. Tada je rekao: “Mark je vrlo često pričao o vama.”

Nakon pogreba, skupila se većina Markovih prijatelja iz razreda. Markovi roditelji su također bili tamo i nestrpljivo su čekali da razgovaraju s učiteljicom. “Htjeli bismo vam nešto pokazati”, rekao je otac i izvukao novčanik iz džepa. “Ovo su pronašli kada je Mark poginuo. Vjerujemo da ćete to prepoznati.” Iz novčanika je izvukao vrlo istrošeni komad papira, koji je očito bio slijepljen, mnogo puta presavijan i otvaran. Učiteljica je bez gledanja znala da je to papir s lijepim riječima Markovih razrednih drugova. “Htjeli bismo vam se zaista zahvaliti što ste to napravili”, rekla je majka. “Kao što možete vidjeti, Mark je ovo vrlo cijenio.” Svi bivši učenici su se skupili oko učiteljice. Čarli se nasmiješio i rekao: “Ja svoju listu također još imam. U najgornjoj je ladici mog radnog stola”. Čakova žena je rekla: “Čak me jezamolio da listu zalijepim u naš vjenčani album”. “I ja svoju još uvijek imam”, rekla je Merilin. “U mom dnevniku je.” Viki je izvukla svoj rokovnik i pokazala svima svoju istrošenu listu. “Uvijek ju nosim sa sobom”, rekla je Viki i primijetila: “Vjerujem da smo svi sačuvali liste”. Učiteljica je bila toliko dirnuta, da je odmah sjela i zaplakala. Zaplakala je za Markom i zbog svih njegovih prijatelja koji ga više neće vidjeti.

******

U zajedničkom životu s ljudima često zaboravljamo da će svaki život jednog dana završiti, a da nikada ne možemo znati kada će taj dan doći. Zbog toga bismo osobama koje volimo i o njima brinemo trebali reći da su nam nešto posebno i važno. Reci im to, prije no što bude kasno.

Hvala Jeleni Rašić

Tweet

POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:

1. DVA LISTA Najdraža moja, jutros sam gledao treptaj svjetlosti između crvenog...
2. LEGENDA O DJETELINI SA ČETIRI LISTA Prema jednom starom vjerovanju, koje dolazi do nas još...
3. MALI DJEČAK Jednom je jedan mali dječak otišao u školu. Bio je...
4. PRIČA JEDNE UČITELJICE Zvala se gospođa Tompson. Prvog dana školske godine svojim đacima...
5. KNJIGA NAD KNJIGAMA Postoji jedna veličanstvena Sufi knjiga – volio bih da...
6. RABINOVA SKROMNOST Jedan stari rabin se razbolio i učenici su, sjedeći...