Nekada davno, Engleskom je vladao kralj po imenu Kanute. Kao i mnogi vladari i moćne osobe, Kanute je uvijek bio okružen ljudima koji su mu se ulizivali. Svaki put kada bi ušao u prostoriju obasipali bi ga hvalospjevima.
„Ti si najveći čovjek koji je ikad postojao!“ – rekao bi jedan.
„O kralju, ne može postojati nijedan čovjek moćan kao ti!“ – rekao bi drugi.
„Vaša visosti, ne postoji ništa što ne možete uraditi!“ – neko bi rekao podsmješljivo.
„Veliki Kanute, ti si kralj nad kraljevima,“ opjevao bi neko četvrti. „Niko se u ovom svijetu ne usuđuje da ti se suprotstavi.“
Kralj je bio razuman čovjek i s vremenom mu je dosadilo da sluša takve glupe govore. Jednog dana, dok je šetao kraj obale mora sa svojim službenicima i dvorjanima koji su ga po običaju obasipali hvalospjevima, Kanute je odlučio da ih nauči lekciji.
„Znači, kažete da sam ja najveći od svih kraljeva?“ – upitao ih je.
„O kralju“ – zavapili su, „Nikad nije postojao moćniji čovjek niti će ikad postojati!“
„I vi kažete da me sve stvari slušaju?“ – Kanute ih je upitao.
„Apsolutno! Svijet se pred tobom saginje da ti oda počast!“
„Razumijem,“ – odgovorio bi kralj. „U tom slučaju donesite mi stolicu i spustićemo se dolje ka vodi.“
„Odmah, Vaša visosti!“ Uzvropoljili su se da mu donesu stolicu.
„Prinesite je bliže moru,“ Kanute je naredio. „Spustite je baš ovdje, na rubu vode.“ Sjeo je i razgledao okean ispred sebe. „Primjećujem da plima nadolazi. Mislite da li da će stati ako joj naredim?“
Njegovi službenici ostali su zbunjeni, ali se nisu usudili da kažu ne. „Dajte naredbu, o najveći kralju i plima će vam se pokoriti,“ – rekao je jedan od njih.
„Vrlo dobro. More,“ – uzviknuo je Kanute, „Naređujem ti da se više ne pomjeraš! Talasi, stanite s talasanjem! Ne usuđujte se da mi dotaknete stopala!“
Sačekao je minut, mirno, dok ga jedan mali talas nije zapljusnuo po stopalima.
„Kako se usuđuješ!“ – Kanute je povikao. „Okeane, odmah se vrati! Naredio sam ti da se povučeš ispred mene i sad me moraš poslušati! Nazad!“
Umjesto odgovora još jedan talas ga je zapljusnuo i zapetljao se oko kraljevih stopala. Plima se podigla, kao i inače. Voda se dizala sve više i više. Stigla je do kraljeve stolice i smočila mu odeždu. Njegovi dvorjani su stajali oko njega, prestrašeni i razmišljali da li je kralj poludio.
„E pa, moji prijatelji,“ – rekao je Kanute, „izgleda da nemam toliko moći koliko ste me uvjeravali. Možda ste nešto danas naučili. Možda ćete zapamtiti da postoji samo jedan kralj koji je svemoćan i koji upravlja morem i drži okean u šupljini svoje šake. Predlažem da svoje hvalospjeve zadržite za njega.“
Kraljevski službenici i dvorjani oborili su glave kad su shvatili veličinu svoje gluposti. Neki su kasnije pripovijedali da je Kanute skinuo svoju krunu i da je nikad više nije stavio na glavu.
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- BIPOLARNI KRALJ Bio jednom jedan vrlo moćan kralj koji je vladao jednom...
- RAZMAŽENI KRALJ Jednim kraljevstvom vladao je vrlo glup i razmažen kralj....
- PARČE KRALJA Bio jednom jedan kralj. Ne ceo već samo tri frtalja....
- NEOBIČAN DAR Svakog jutra, u malom bogatom kraljevstvu, neki je prosjak...
- OSUĐEN NA SMRT U drevnoj Indiji, jedan čovjek osuđen je na smrt....
- LJUBAVNI POGLED “Čini mi se da su moji roditelji ostarjeli i...
VAŠI KOMENTARI