Pomisliše na tolike drugove i prijatelje, na toliku rodbinu koja propade na tom čudotvornom putu, pa ih obuze tuga jača od bola u osakaćenim udovima. Gledahu rođenim očima svoju rođenu propast.
Onaj govornik priđe vođi i poče govoriti iznemoglim, ustreptalim glasom, punim bola, očajanja i gorčine:
- Kuda ćemo?
Vođa ćuti.
- Kuda nas vodiš i gde si nas doveo? Mi se tebi poverismo zajedno sa svojim porodicama i pođosmo za tobom ostavivši kuće i grobove naših predaka ne bismo li se spasli propasti u onom neplodnom kraju, a ti nas gore upropasti. Dve stotine porodica povedosmo za tobom, a sada prebroj koliko nas je još ostalo.
- Pa zar niste svi na broju? – procedi vođa ne dižući glave.
- Kako to pitaš? Digni glavu, pogledaj, prebroj koliko nas ostade na ovom nesrećnom putu! Pogledaj kakvi smo i mi što ostadosmo. Bolje da nismo ni ostali nego da smo ovakve nakaze.
- Ne mogu da pogledam!…
- Zašto?!
- Slep sam!
Nastade tajac.
- Jesi li u putu vid izgubio?
- Ja sam se i rodio slep.
Ona trojica oboriše očajno glave.
Jesenji vetar strahovito huči planinom i nosi uvelo lišće. Po brdima se povila magla, a kroz hladan, vlažan vazduh šušte gavranova krila i razleže se zloslutno graktanje. Sunce sakriveno oblacima koji se kotrljaju i jure žurno nekud dalje, dalje.
Ona se trojica zgledaše u smrtnom strahu.
- Kuda ćemo sad? – procedi jedan grobnim glasom.
- Ne znamo!
Radoje Domanović
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- VOĐA Evo, ponekad može biti neko zadovoljstvo biti vučen za nos....
- A TAKO IH JE MALO BILO Cesta, opet jedna cesta! Uvijek ih je preda mnom U...
- ZAŠTO SI TAKO LIJEPA? Zašto si tako lijepa? Ne budi tako lijepa. Hoću da...
- TAKO JE GOVORIO KONFUČIJE Kad vidiš dobrog čovjeka, pokušaj da nadmašiš njegov primjer,...
- PUTUJU ČAROBNJACI Putuju svetom čarobnjaci da nađu mira suncu svom Nad njima...
- ZEMLJA Ovo je zemlja za nas Ovo je zemlja za sve...




VAŠI KOMENTARI