Ispod nebeskog polutara u dolinama gde se mešaju
slana i slatka rosa, raste ogromni otrovni vrganj
i na njegovoj kapi, pretvarajući njegovu krv u slast
male, jestive pečurke izvanrednog ukusa.
Jeleni u tom kraju vole da obnove mušku snagu,
tako što pasu sa otrovnog vrgnja jestivu pečurku.
Pri tome, oni koji nisu dovoljno pažljivi i zagrizu suviše duboko,
zahvataju zajedno sa pečurkom i vrganj, i umiru otrovani.
Svake večeri kad poljubim svog dragog, ja pomislim:
sasvim je prirodno da ću jednom ugristi suviše duboko.
Milorad Pavić
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- KAPA OTROVNOG VRGANJA Ispod nebeskog polutara u dolinama gde se mešaju slana i...
- VELIKA JE STVAR ĆUTANJE Po koji put se u životu vraćam na tačku: ćutati,...
- IMA IH KOJI SU UMRLI LJUBEĆI SE Ima ih koji umiru, ali smrt ne prepoznaju i...
- IGRA OČIJU Odgađani susreti odigrali su neobično važnu ulogu u mom životu,...
- DOĐI, DA POKUŠAMO Ja znam da ću opet stajati negde, daleko izvan...
- DA LI JE LJUBAV BOLEST? Da li je ljubav bolest? Jeste, al’ neprelazna. Možete...




VAŠI KOMENTARI