Dovuci jednostavne reči
pred moja vrela stopala
i nateraj me da klečim.
Da im se divim i slavim ih.
Možda tada odrastem.
Možda se ipak
i usudim
da ti jednog dana kažem previše (ili sve).
Pustim vino sa usana da poteče
i krvavo crvenu haljinu
obučem za izlazak.
Do tad ću pričati sa jastukom.
Ti ne spavaš na njemu.
Nema te ni danas.
i trešnje u grudima su sve zgaženije.
Otrgo si mi misli od mene same
pa ne znam gde su otišle.
Ali znam da ih niko ne čeka.
A moglo je jednostavnije.
Noći su prekratke za one koji umeju da sanjaju.
A snovi su nekad toliko stvarni da ostaju urezani u kožu.
Mirišete posle na njih, nosite ih uvek sa sobom kao dragi privezak.
Nekad se i ne mora buditi.
Dok god imate saputnika.
Šiler
++
Hvala Jelena!
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- MOŽDA JESTE, MOŽDA NIJE Nekada davno postojalo je jedno selo gdje je živio...
- MOŽDA… Možda bi bilo uputnije da samo opisno govoriš o vodi...
- TEBI Voljela sam naša ćutanja. Zato što su bila samo...
- ČUVAR CVJETNIH POLJA Bilo je nečega tajanstvenog u tom plamenu naših pogleda,...
- ČITANJE IZ LATICA Što je bilo uvračano To više ne važi. Ima...
- NIKAD SE NEĆU PREDATI Dragi oče, Nepotrebno je raspravljati Nikada nećemo naći zajednički jezik...




VAŠI KOMENTARI