Postojala sam prije nego što je bilo šta postojalo u Univerzumu, postojala sam prije nego što je postojala priroda, postojala sam prije nego što je postojao čovjek. Bila sam usamljena, htjela sam da podijelim sve ovo što nosim sa sobom kroz nebrojene vijekove i stvorila sam svijet koji sam htjela da se mojim imenom zove.
Uvukla sam se u more i jezera, u rijeke i potoke, u planine i beskrajna polja, u šume i proplanke. Ja sam ona u kojoj se umivate, ja sam ona u kojoj lice svoje ogledate, ja sam ona koju udišete.
Volim da dođem iznenada, kada se ne nadate, volim da vam oduzmem dah, volim da vam oduzmem moć govora.
Volim da vam srce brzo zakuca, da vam kolena klecaju, da često izgovarate nesuvisle rečenice.
Volim da zbog mene radite nepromišljene stvari, da se smijete kao djeca, volim da šetate livadama i berete rijetko cvijece.
Volim da ste radosni zbog mene, volim da zbog mene pjevate, volim da zbog mene pjesme pišete, da zbog mene priče izmišljate kojima nijedna bajka ravna nije.
Ali sam tužna kada me se bojite.
Tukli ste me, mučili, zatvarali u tamne kleti, izbacivali iz hramova, ostavljali me gladnu i žednu, zaklanjali ste sunce od mene, slali vječne kiše i tmurne oblake, krali ste duge od mene. Vezivali ste me lancima, niste mi dali da se širim i razvijam, govorili ste čak i da ne postojim. Niste vjerovali u mene, izmišljali ste strašne stvari samo da prikrijete moje ime, palili ste, pljačkali ste, ubijali ste.
Ali sve sam zbog vas izdržala.
Nisam se bunila, plakala sam u tajnosti da me ne vidite nesrećnu, da vas ne rastužim. Sve lance sam pokidala, sve sam oblake rastjerala, neprimjetno, tiho i tajno, da mi se ne prepadnete naprasno. Šunjala sam se kao mio lopov oko vaših srca, omekšivala ograde koje ste postavljali i mislili ste da vam se neće moći nikada više ukloniti. Brisala sam vam suze sa lica kada ste mislili da vam ih nema ko obrisati, tjerala na smijeh kada ste mislili da ćete vječno plakati, tjerala vas na govor i tada kada biste se zarekli na vječno ćutanje.
Ne bojte se.
Primite me u svoje dvorove, otvorite mi vaše hramove. Pripremite sudove duše svoje da vam ih napunim radošću i veseljem. Ja ću biti vaša molitva, ja ću biti vaš vid kada ne vidite, ja ću biti vaš sluh kada ne čujete, ja ću vas nahraniti kada ogladnite, ja ću vas napojiti kada ožednite. Ja ću biti vaša svjetlost u mraku, ja ću biti put po kojim ćete hoditi kada budete mislili da prolazite nepoznatim predjelima.
Ne bojte se. Otvorite srce i primite me u sebe. Jer sam tu. Jer postojim.
Zovem se Ljubav, samo me pozovite i biću tu.
++
Hvala Prolazniku!
Popuni ANKETU!
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- ZOVEM SE CRVENO Čujem vas da pitate: Šta znači biti neka boja?...
- LJUBAV Volim te Ne samo zbog toga što ti jesi...
- LJUBAV Poklon svim našim čitaocima – bezuslovno! __spr_config = { pid:...
- ŠTA JE LJUBAV? Ljubav je jednostavna Ljubav je slušanje. Slušanje ljudi. Ne čekaj...
- KAKO FUNKCIONIŠE LJUBAV Osjećanja su pojave koje se zbivaju u nama i koje...
- LJUBAV __spr_config = { pid: '4f2e7c97396cef47330001d2', title: 'LJUBAV', ckw: 'Ljubav,motivacioni...




Ovo mi je slala jedna Jelena..tzv. Crnooka78,sahista..
Pa sad ili je njeno ili je plagijat….
NE MORATE JE ZVATI,ONA DODJE SAMA KAD JOJ SE NAJMANJE NADAS,UVUCE SE U TEBE I OSVOJI TE BEZ IJEDNOG ISPALJENOG METKA
TU JE SVUDA OKO NAS … U SVAKOM POGLEDU U SVAKOM OSMEHU … U SVAKOM CVETU U SVAKOJ PTICI U SVAKOJ NE ISPLAKANOJ SUZI…MOGLA BIH O NJOJ PISATI DANIMA …,PRIČATI SATIMA A DA ME NE ZABOLE NI RUKE NI USTA… NE PRESUŠNI IZVOR EMOCIJA I PREPOZNATLJIVA SAMO ONIMA KOJI JE OVAKO DOŽIVLJAVAJU …. KAO VEČNOST KAO GUBITAK KONTROLE …MA BILO KAKO , SVE JE TO LJUBAV OVAKVA ILI ONAKVA ONA POSTOJI.I KADA SE ZALEDI SRCE, KADA SE ZALEDE SUZE,LJUBAV JE TU I POSLE NAJ DUŽE SMRTI…
meni se ovo bas svidja cije god da je
Prelepo…