On je rijeka a ja sam more.
Njegov je nemir naglost voda
koje raspasuju travu. Ja ih slušam
kako huče u tijesnom koritu
probijajuć se kroz duboki kanjon
snagom od koje sustaje moja blagost.
Ja sam nestrpljivo more. On je rijeka.
Njegove lađe nisu moje lađe.
Njegove ptice nisu moje ptice.
Ali njegovim lađama ja sam sidrište
gdje je dopušteno sjesti uz vatru
i smiješiti se jednoj priči.
Zbog koje se zaboravlja smionost.
Njegovim pticama ja sam klisura
koja ih sakriva u svoje stijene
misleći da ih otimlje oceanu.
On je prispjela rijeka. Ja sam more.
Moje obale postaju njegove obale.
Moje oluje postaju njegovo uzglavlje.
Moja beskrajnost postaje njegov mir.
Vesna Parun
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- RIJEKA I PUSTINJA Na svom mirnom putu prema moru jedna je rijeka...
- TI SI MOJE SVE Ti si moje sve. Moje raščupano ‘Dobro jutro’, moja prva...
- NA DNU DOBROG MORA Na dnu dobrog mora moja draga spava algama ovita, satrvena...
- NIKAD Ne znam gdje počinje praznina mora Ali slutim što...
- TI KOJA IMAŠ RUKE NEVINIJE OD MOJIH Ti koja imaš ruke nevinije od mojih i koja...
- DOK TE TRAŽIM U BESKRAJU Tamo gdje more grli kopno koračam laganim riječima dok...




VAŠI KOMENTARI