Priča počinje na morskoj obali, u romantičnoj stjenovitoj uvali s pjeskovitim morskim žalom.
Noću je veliki talas na pjeskovitu obalu izbacio stotine morskih zvijezda. Prekrasne su, a golemo je prirodno bogatstvo otkriveno pogledu. No, zasjalo je sunce, žari i prži zvijezde i one umiru. Na obali su i dva čovjeka. Svaki dolazi iz drugog smjera. Prvi, hodajući prema sredini, gleda u to bogatstvo koje umire i tužan misli: koja ljepota, koja dragocjenost, kolika vrijednost, a umire i nestaje. Zar je moguće da tolika ljepota, tolika raskoš morskih dubina propada u jednom trenutku. A koliko ih samo ima. Nepravda je to što te prekrasne morske zvijezde moraju uginuti i nestati. A očigledno moraju. Tužan korača dalje i razmišlja o tome kako je to stvarno velika šteta. I samo razmišlja.
Drugi, dolazeći sa suprotne strane, šeta lagano i zabrinutog pogleda, ali se svaki čas sagne i nešto baca prema moru. I nešto radi. A kad su se sreli, prvi čovjek vidi da drugi u more baca morsku zvijezdu. Prišavši mu potpuno blizu prvi čovjek upita:
“A šta to vi radite?”
Drugi odgovara:“Vraćam zvijezde moru!”
Prvi začuđeno pita: “Ali zbog čega? Pogledajte koliko ih samo ima? Za sve njih nema šanse!”
A drugi se čovjek sagne, uzme u ruke jednu zvijezdu i baci je u more odgovarajući:
“Ali za ovu ima šanse!”
++
Hvala Prolazniku!
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- PRIČA O NAŠIM UVJERENJIMA Dvije konkurentne firme za obuću osjetile su da mogu...
- SILVESTER STALONE – ISTINITA PRIČA Silvester Stalone je rođen u siromašnoj porodici u Njujorku....
- PRIČA O NAJLJEPŠOJ ŽENI NA SVIJETU Jednom je jedna grupa muškaraca raspravljala na temu: Kako...
- OBIČNA PRIČA Bog slijepi čovjeka od gline i ostade mu u...
- RIBOLOVAČKA PRIČA Dva su čovjeka otišla na pecanje. Jedan je bio...
- PRIČA O PET ZVONÁ Bila jednom jedna gostionica koja se zvala SREBRNA ZVIJEZDA....
Genijalno.
Svako zasluzuje drugu sansu ako mu se ukaze
Zahvaljujuci coveku koji je nesto uradio da pomogne koliko moze, za razliku od onog drugog koji im je presudio !
Ovo je baš slika i prilika našeg razmišljanja…čemu da uradim nešto, to je samo jedna kap u moru…ali more plače i za tu jednu jedinu malu kap…
Kad bi svaki čovek vratio u more po jednu zvezdu i tako je spasio čovečanstvo bi bilo mnogo bogatije.
Stalno se uzasavamo koliko gladnih u svetu umire svaki dan…Da li se neko setio da visak hrane nekom da ili bar nahrani psa lutalicu!?
Silno vreme utrosimo razmisljajuci kako se nista ne moze uciniti na globalnom planu zagadjenja…a onda,sasvim bezbrizno,bacimo papir na ulicu!
Mnogo puta smo osudjivali ovog ili onog komsiju za nered u njegovom dvoristu…pri tome smo uredno zaboravljali da pokupimo djubre ispred sopstvenih vrata!
Ako cekamo da neko drugi razresi probleme oko nas,sasvim je izvesno da za covecanstvo nema buducnosti!