Kudo je bio carev učitelj. I pored toga, običavao je da putuje sam kao lutajući prosjak. Jednom kada je bio na putu za Edo, stiže pred malo selo zvano Takenaka. Bilo je veče i padala je kiša. Kudo je bio sasvim mokar. Slamnate sandale su mu se raspale. U prozoru jedne seljačke kuće blizu sela primjeti četiri-pet pari sandala i odluči da jedne kupi.
Žena koja mu je ponudila sandale, vidjevši koliko je mokar, pozva ga da preko noći ostane u njenom domu. Kudo prihvati, zahvalivši joj. Uđe i izgovori sutru pred porodičnim oltarom. Onda bi predstavljen ženinoj majci i njenoj djeci. Vidjevši da je cijela porodica utučena, Kudo upita šta je posrijedi.
“Moj muž je kockar i pijanica”, reče mu domaćica. “Kada se dogodi da pobijedi, pije i postaje grub. Kada izgubi, pozajmljuje novac od drugih. Ponekad, kada se sasvim opije, ne dođe uopšte kući. Ne znam šta da uradim?”
“Ja ću mu pomoći”, reče Kudo. “Evo ti nešto novca. Daj mi krčag dobrog vina i nešto dobro za jelo. Onda možeš ići. Ja ću meditirati kraj oltara.”
Kada se domaćin oko ponoći vratio, sasvim pijan, dreknu: “Hej ženo, kod kuće sam. Šta ima za jelo?”
“Imam ja nešto za tebe” reče Kudo. “Uhvatila me je kiša i tvoja žena me je ljubazno zamolila da ostanem ovdje preko noći. Zauzvrat, kupio sam nešto vina i ribe, pa možeš i ti da se poslužiš.”
Čovjek se obradova. Odmah ispi vino i leže na pod. Kudo sjede kraj njega, meditirajući.
Ujutru, kada se probudio, muž je zaboravio na prethodno veče.
“Ko si ti? Odakle si došao?”, zapita Kuda koji je još uvijek meditirao.
“Ja sam Kudo iz Kjota i idem za Edo”, odgovori učitelj zena.
Čovjek se posrami. Iskreno se izvini učitelju svoga cara.
Kudo se nasmješi. “Sve u ovom životu je nestalno”, objasni. “Život je veoma kratak. Ako nastaviš sa kockom i pijenjem, neće ti ostati vremena za bilo šta drugo, a prouzrokovaćeš svojoj porodici patnje.”
Svijest mu se probudi iz sna. “U pravu si”, izjavi. “Kako ti se ikada mogu odužiti za ovo divno učenje! Dozvoli mi da te malo ispratim i ponesem ti stvari.”
“Ako želiš”, složi se Kudo.
Krenuše oboje. Kada su prešli pet kilometara, Kudo mu reče da se vrati. “Samo još deset kilometara”, molio je Kuda. Nastaviše.
“Možeš sada da se vratiš”, predloži Kudo.
“Poslije sljedećih petnaest kilometara”, čovjek odgovori.
“Vrati se sada”, reče Kudo kada su prešli petnaest kilometara.
“Pratiću te do kraja svog života”, izjavi čovjek.
***
Savremeni učitelji Zena u Japanu potiču iz reda jednog čuvenog učitelja koji je bio sljedbenik Kuda. Njegovo ime je bilo Mu-nan ili “Čovjek koji se nikada nije vratio”.
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- ČOVJEK KOJI JE MISLIO DA JE MRTAV Bio jednom jedan čovjek, hipohondar kad je posrijedi bilo njegovo...
- NIKADA NE ZABORAVI SVOJE PRIJATELJICE Mlada žena koja se tek udala jednog je vrelog...
- NIJE VAŽNO… Čovjek je nerazuman, nelogičan i sebičan. Nije važno....
- STVARI KOJE NISI NIKADA UČINIO Sjećaš li se onog dana kad sam te molila da...
- PJESMA KOJA TO NIJE Reci mi Ako si rođen u Indiji, Japanu ili u...
- SAVJETI KOJI ĆE TE NATJERATI DA SE ZAMISLIŠ Ne brini o budućnosti. Doduše, možeš i brinuti ali ništa...
VAŠI KOMENTARI