
Jedne Nove godine, ne sećam se više koje, izađoh pred jutro na ulicu.
Bilo je to u ono daleko vreme dok je još padao sneg i jelke bile prave, a ne plastične.
Ulica je bila zasuta slomljenim staklom i odbačenim šarenim kapama od kartona. Učini mi se da u snegu vidim jednu palu, izgubljenu zvezdu.
Jesam li rekao da je ulica bila pusta, i duga, i bela, i bez zvuka?
Tada je ugledah kako ide prema meni. Bila je ogrnuta belim kaputom ispod koga je svetlucala duga večernja haljina, tako nestvarno tanka, i tako pripijena uz njeno telo, kao da je sašivena od magle i paučine. Gazila je sneg u lakim sandalama, koje su uz nogu držala samo dva jedva vidljiva zlatna kaišića. Pa ipak, njene noge nisu bile mokre.
Kao da nije dodirivala sneg. Jednom rukom pridržavala je ovratnik kaputa, a u drugoj nosila malu barsku torbicu od pletenog alpaka, istu onakvu kakve bake ostavljaju u nasledstvo najmilijim unukama.
Jesam li rekao da je plakala i da su joj se suze ledile na licu, poput najfinijeg nakita?
Prošla je pokraj mene ne primetivši me, kao u snu. U prolazu obuhvati me oblak nekog egzotičnog mirisa. Nikad ga posle nisam sreo. Nikada je posle nisam sreo. Da, bila je plava. Ne, crna. Ne, riđa! Imala je ogromne tamne oči; u to sam siguran.
Zašto je napustila pre vremena novogodišnje slavlje? Da li je neko ko je te noći bio s njom zaspao ili odbio da je prati? Da li se napio i bio prost?
Da li je to, u stvari, bila Nova godina? Jesam li možda jedan od retkih noćnih šetača koji je imao sreću da je vidi lično?
Ili je to bila Snežana kojoj su dojadili pijani patuljci?
Ali, zašto je plakala?
Jesam li već rekao da sam ovu priču napisao samo zbog toga da je ona možda pročita i javi mi se telefonom?
Već više od petnaest godina razmišljam o tome zašto je plakala one noći.
Momo Kapor – umro u 73 godini života, u prvu srijedu marta 2010.
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- KAKO I ZAŠTO Mnogi ljudi me pitaju kako da urade nešto. Običavao...
- ZAŠTO PAMTIMO? I, uopšte, pitam se, zašto i po kojoj nedokučivoj zakonitosti...
- ZAŠTO ŽENE PLAČU? Dječak upita svoju majku: “Zašto plačeš?” “Zato što sam...
- ZAŠTO MORAMO DA SLUŠAMO SVOJE SRCE? Zašto moramo da slušamo svoje srce? – upita mladić u...
- ZAŠTO SI TAKO LIJEPA? Zašto si tako lijepa? Ne budi tako lijepa. Hoću da...
- ZAŠTO SE UGASI ŽIŽAK? Zašto se ugasi žižak? Zaogrnuh ga svojom kabanicom da...




Kao i uvijek- magicno, on je bio covjek koji umije da ovjekovjeci sitnice… Mislim da smo svi mi, koji smo uzivali citajuci njegova djela, izgubili puno.. Kapa dole za Momu!
SLAŽEM SE S TOBOM
Kad god sam procitala nesto slicno ovome, tako sam uzivala i u recima tim i u tome sto sam zena…
KAO I SA TACINIM I SA TVOJIM KOMENTAROM SE SLAŽEM….
Bio je divan. Ova prica je divna.Jako sam volela i njegove crteze.
Slažm se sa Vesnom!
Slažemo se sa svima vama.
Na trenutak sam nisam bio za računarom već na toj hladnoj ulici!
Iluzija…
Ostane nam samo da se pitamo…zasto???
Iz koje je ovo knjige ako iko moze da mi odg,posto mi se jako svidjela ova priča ??
Snežana
Detinjasta duša svetla i tame,istine i laži,ljubavi i sebične praznine,koja ne uđe u dubine mudrosti životne nikad
već osta u sferi mladuckast-luckast.
Slično se sličnom raduje.