Probuđenje je vedro jutarnje nebo. Soba je um, a probuđenje nije iskustvo, bar ne iskustvo koje se dešava unutar četiri zida. U stvari, probuđenje se ne može nazvati iskustvom, jer u trenutku probuđenja nema iskustvenika, nema stanara. Tavanica uma sakriva nebo probuđenja.
Mehaničnost u nama podržana je i od spoljašnje rutine, od jednoličnosti svakodnevnih obaveza. Kada se monotonija događaja nečim prekine, mašina se za trenutak zaustavi – slično motoru automobila koji radi, ali su mu točkovi odignuti od tla. Zbog toga su putovanja tako privlačna; neizvesnost okrepljuje i oživljava. Sve iznenadne situacije nas rasanjuju, ali to nema neku naročitu vrijednost, zato što, opet, zavisimo od okolnosti.
Budnost koja nije posljedica tvog individualnog napora, tvoje volje, je iznuđena okolnostima. Svjesnost nezavisna od spoljašnjih pritisaka jedina je istinska svjesnost.
Učitelj Sah
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- NEBO JEDINO ZNA Gazim kroz noć, Prašnjavi koraci U moru sećanja Ostavljam sve...
- NEBO Neki čovjek, njegov konj i pas, putovali drumom. Kad...
- PUT U NEBO “Reci nam, kako se dolazi u nebo?”, upitaše mudrog...
- ŠTA JE NEBO DŽONATANE? Svi smo mi prevalili dug put dok nismo stigli ovamo....
- OD ŽLIJEZDE DO ZVIJEZDE Nema postupnosti u samospoznaji. Ili je Sunce izašlo ili nije,...
- PSIHIČKA REUMA Čovjek nema volju, pa samim tim, nema šta ni...
Fantastično, o sličnim stvarima sam razmišljao proteklih dana.
Morao bih ovo uvesti u moje principe ako ne želim da me uhvati “burnout”