VEDRO JUTARNJE NEBO


Probuđenje je vedro jutarnje nebo. Soba je um, a probuđenje nije iskustvo, bar ne iskustvo koje se dešava unutar četiri zida. U stvari, probuđenje se ne može nazvati iskustvom, jer u trenutku probuđenja nema iskustvenika, nema stanara. Tavanica uma sakriva nebo probuđenja.

Mehaničnost u nama podržana je i od spoljašnje rutine, od jednoličnosti svakodnevnih obaveza. Kada se monotonija događaja nečim prekine, mašina se za trenutak zaustavi – slično motoru automobila koji radi, ali su mu točkovi odignuti od tla. Zbog toga su putovanja tako privlačna; neizvesnost okrepljuje i oživljava. Sve iznenadne situacije nas rasanjuju, ali to nema neku naročitu vrijednost, zato što, opet, zavisimo od okolnosti.

Budnost koja nije posljedica tvog individualnog napora, tvoje volje, je iznuđena okolnostima. Svjesnost nezavisna od spoljašnjih pritisaka jedina je istinska svjesnost.

Učitelj Sah

One Response to VEDRO JUTARNJE NEBO

  1. Fantastično, o sličnim stvarima sam razmišljao proteklih dana.
    Morao bih ovo uvesti u moje principe ako ne želim da me uhvati “burnout”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

  • MISAO NEDJELJE

    "Znanje je ljudsko neznatno i pametan čovjek ne živi od onoga što zna." - Meša Selimović
  • Kategorije

  • Arhiva