Nema postupnosti u samospoznaji. Ili je Sunce izašlo ili nije, ali ipak postoje nijanse svanuća. Hoću da kažem da je čovjek ili probuđen ili neprobuđen, ali prije probuđenja postoje etape. Vrlo je nezahvalno opisivati put, jer po riječima o putu ne može da se putuje.
Um bilo kojeg čovjeka je kao mračna, neprovjetrena soba prepuna najrazličitijih stvari, nameštaja, nevažnih detalja. “Stanar” je “ja”, iskustvenik. Pošto nema svijetla, sudari tog stanara sa stvarima u sobi su neizbježni. Svaki udarac u bilo koji predmet predstavlja po jedan unutrašnji konflikt. U okviru ovog primjera stvari su mehanizmi. Nepotrebno je pominjati da je soba prenatrpana. To bi otprilike bio opis umnog inventara zajedno sa stanarom i ujedno, opis sna.
Ponekad se u mrkloj noći čuje grmljavina, i s vremena na vrijeme munja – za djelić sekunde – osvijetli celu sobu. Ako stanar ne gleda, munja ga samo uplaši, a ako gleda, može da nazre raspored stvari. Munja je kao bilo koji neočekivani događaj: smrt bliske osobe, dobitak nasljedstva, nagli uspjeh ili neuspjeh na poslu – maltene bilo šta što je snažno po intenzitetu, i što nikako nismo mogli da predvidimo. Ako je stanar imao spuštene kapke, munja iznenadnog događaja protumačiće se ili kao tragedija ili kao božanska milost, ali ništa se neće promijeniti u samoj sobi uma.
Ako su kapci bili podignuti, svjetio munje omogućiće stanaru da bar na momenat sagleda sobu. To je trenutak rasanjivanja. Svako u svom životu dočeka munju – i zatvorenih i otvorenih očiju – bar nekoliko puta, ali su rijetki oni koji iskoriste tu povoljnu priliku.
Kad munja osvijetli sobu i namještaj u njoj, većina stanara sa otvorenim očima nauči najnekorisniju stvar iz toga: da se spretnije kreće kroz nered. To su ljudi koji su se “snašli u životu”, oni koji “znaju zašto žive”. Veoma je mali broj onih koji se promijene nakon rasanjivanja, jer im bljesak munje omogućava da, poslije kratke stanke, još dublje urone u san.
Najmanje je stanara koji počinju da shvataju skučenost svog staništa, onih koji osjećaju gorak plod mehaničke prenaseljenosti sobe. Takvi ljudi počinju da ulažu napor kako bi se oslobodio psihološki “stambeni prostor”, tj. izbacuju sve suvišno. To je trenutak spremnosti za rad na sebi.
Što je stanar spremniji da promijeni unutrašnju situaciju, to mu je sve lakše da isprazni sobu. I tu postoji pravilo – što smo spremniji da se oslobodimo mehaničnosti, to životne okolnosti postaju sve nepredvidljivije. Neočekivane situacije opisao sam kao bljesak munje. Više munja, više svijetla. Mehanizmi su sve vidljiviji, i kad je svjesnost stanara dovoljno stabilna, mjesečeva svjetlost prodire u sobu. To je trenutak buđenja.
Taj momenat je istinski šok za čitav sistem. Sjećam se da je jedan učenik rekao da je buđenje “potres od žlijezde do zvijezde”. Taj potres je u isti mah i predivan i strašan, i prijatan i neprijatan. Poželjan je po efektima, ali ubitačan po eruptivnom ispoljavanju.
Kada se oči prilagode sjaju mesečine, stanar počinje da uviđa da gotovo nijedan predmet u sobi nije njegov! To je trenutak spremnosti za igru na sebi. Pogled stanara sad obuhvata svaki ćošak umnog lavirinta. Prostor u kojem se nalazi više ne krije nikakvu tajnu. Po prvi put dopušteno mu je da prouči smjer svoje sudbine i da napokon živi sebe. Na prozorima percepcije vidi genetsku i karmičku prašinu koja mu je zamračivala mjesečinu budnog stanja. Sloboda još uvijek nije realizovana, jer svjesnost još uvijek nije dovoljno proširena.
Učitelj Sah
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- ZVIJEZDE U VISINI Ne ljubi manje koji mnogo ćuti, on mnogo traži, i...
- SRCE I VOLJA Gora smrt od psihološke ne postoji. Smrt tijela je...
- PLANIRANO ZANEMARIVANJE Mladu su koncertnu violinistkinju upitali koja je tajna njezinog...
- VEDRO JUTARNJE NEBO Probuđenje je vedro jutarnje nebo. Soba je um, a...
- KRATKI MUDRI SAVJETI Učini dobro i baci to u more. Palestinska poslovica...
- U ČEMU JE SMISAO POSTOJANJA? Šta je to što jeste? Zašto jesam i da li...
Zanimljivo, svi smo “iskustvenici” jer u protivnom nas ne bi ni bilo. Slažem se da je provetravanje potrebno, čak neophodno s vremena na vreme. Svidja mi se kako je to Učitelj Sah objasnio,to je njegova filozofija, prijatna za čitanje, ali filozofija.
Sutra je nedelja i probudiću se bez budilnika, koji mi je ipak u ovom životu neophodan
sila ja ovaj tekst…meni se bas svidja,cak sam ga preporucio pojedinim ljudima koje cjenim…
[...] http://www.mudremisli.com/2010/03/od…e-do-zvijezde/ [...]
Tuđe misli i osjećaji koje smo preuzeli i usvojili, od trenutka rođenja pa do danas, od svoji roditelja,, učitelja, voditelja (odnsosno svih ljudskih živih bića koje smo sretali u procesu odraščanja a u trenutku međusobnih dodira bila starija od nas), izvor su neizrecivog samopouzdanja. Sve dok se ne istraži i prepozna naćin kako se usvajanje dogodilo, živjeti ćemo u uvjerenju da smo po mislima i osjećajima izvorna i jedinstvena bića. Nikada nećemo saznati da smo samo obićna programirana ljudska bića, koja samo povremeno kroz šokove doživljava bljeskove svijesti i uvide u stvarnost života i opet tone u svijet snova, dnevnog spavanja. Da bi postali originali i stvarni potrebno je obaviti rekapitulaciju osobne osjećajnu povijesti, unijeti ispravke pogrešno usvojenih načela, naučiti zdravo i stvaralačko ponašanje i preuzeti odgovornost za svoje misli, osjećaje, govor i djela. Težak posao. Samo za disciplinirane, nedužne i ustrajne. Za one koji su na ovom svijetu već sve izgubili. Za one kojima je ostao samo loš život. A izgubiti loš život ne predstavlja baš nikakav gubitak.-Don Juan Matus, indijanski vrač iz djela Carlosa Castanede-
Da igra na sebi, to mi je dobro rečeno. Potreban je taj bljesak da bismo zavirili u sebe. I ovo da nijedan predmet nije naš i to mi se dopada i zaista nije, koliko god mi to željeli posvojiti, čvrsto držati u šaci, život nam poručuje drugačije. Ništa nije naše osim nas samih i naših osječanja.
Zato mi je dovoljna jutarnja svjetlost kroz prozor da bi spoznala da je ovo jutro prekrasno i ovaj dan če biti takav, ja ču ga učiniti takvim. Bit ču ja onakva kakvu sebe volim. I kako volim ovaj život iz nekih meni važnih razloga. Uvijek ima ono važno, za srečan dan i početak. I ako neke predmete izbacimo, napraimo mjesto za nešto novo ljepše, rekla je jedna meni veoma draga osoba.
Zaista poučan tekst, dobar za razmišljanje, za rad na sebi.