PISMO SINU/KĆERI

Posted on February 16, 2010
Filed Under Preporučujemo | 9 Comments

Dragi sine/kćeri,

Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljade razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene…jednog dana ćeš razumjeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama!

Comments

9 Responses to “PISMO SINU/KĆERI”

  1. verica on February 17th, 2010 22:31

    priča naše današnjice.samo što oni kojima je ovo najpotrebnije,nemaju vremena da je pročitaju.

  2. Milan Gluhic on May 20th, 2010 11:19

    DIVNO !!!

  3. goca on May 31st, 2010 8:38

    rastuzilo me je….

  4. brancica on July 7th, 2010 10:56

    ja sada ucim svog sincica svemu opisanom,a dali ce on imati strpljenja za mene kada ostarim,vrijeme ce pokazati…u svakom slucaju neka mi je ziv i zdrav

  5. deni on January 2nd, 2011 19:09

    predivna prica!

  6. dtomic6 on June 11th, 2011 22:07

    ovo je zaista žalostno ali istinito-svi znamo šta smo dočekali al neznamo ŠTA NAS ČEKA-ZATO BUDIMO STRPLJIVI- STRPLJENJE JE SPAŠENJE-

  7. ponocni jahac on January 4th, 2012 15:21

    uh,prica me je pogodila do bola,i sve je tacnoo kako je napisano…

  8. ajkica on May 31st, 2012 16:45

    Predivna, ali i pretužna priča…I istinita…

  9. verica.lalic.56 on November 18th, 2012 14:28

    Tesko je biti star,nemocan,bolestan i cesto sam.Ne,nije to zivot ali zivo groblje ne postoji.Kada rodis decu,ceo zivot posvetis njima a kada ostaris sta ti Bog da…sve oni to zaborave.Mnogo me rastuzilo pismo,nisam mogla da ga celog procitam tri dana.Uvek ispocetka,pa suze i prekid.Ovo treba deca da procitaju jer ce to i njih sacekati sutra.

Leave a Reply