PISMO SINU/KĆERI

Dragi sine/kćeri,

Sada još nisam ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…

Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.

Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljade razloga, da bi ušao u kadu.

Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…

Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…

Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…

Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.

I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene…jednog dana ćeš razumjeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.

Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.

Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.

Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.

Volim te sine/kćeri,

Tvoj tata/tvoja mama!

9 Responses to PISMO SINU/KĆERI

  1. verica says:

    priča naše današnjice.samo što oni kojima je ovo najpotrebnije,nemaju vremena da je pročitaju.

  2. Milan Gluhic says:

    DIVNO !!!

  3. goca says:

    rastuzilo me je….

  4. brancica says:

    ja sada ucim svog sincica svemu opisanom,a dali ce on imati strpljenja za mene kada ostarim,vrijeme ce pokazati…u svakom slucaju neka mi je ziv i zdrav

  5. deni says:

    predivna prica!

  6. dtomic6 says:

    ovo je zaista žalostno ali istinito-svi znamo šta smo dočekali al neznamo ŠTA NAS ČEKA-ZATO BUDIMO STRPLJIVI- STRPLJENJE JE SPAŠENJE-

  7. uh,prica me je pogodila do bola,i sve je tacnoo kako je napisano…

  8. ajkica says:

    Predivna, ali i pretužna priča…I istinita…

  9. Tesko je biti star,nemocan,bolestan i cesto sam.Ne,nije to zivot ali zivo groblje ne postoji.Kada rodis decu,ceo zivot posvetis njima a kada ostaris sta ti Bog da…sve oni to zaborave.Mnogo me rastuzilo pismo,nisam mogla da ga celog procitam tri dana.Uvek ispocetka,pa suze i prekid.Ovo treba deca da procitaju jer ce to i njih sacekati sutra.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>

  • MISAO NEDJELJE

    "Znanje je ljudsko neznatno i pametan čovjek ne živi od onoga što zna." - Meša Selimović
  • Kategorije

  • Arhiva