
Po stoti put moja se misao pita – kao što zalutao i zatvoren leptir po stoti put bije o staklo – šta je to što mi ne da da živim ni da se životu radujem.
To je kajanje zbog nečega što nismo mogli da ne učinimo, što možda nismo ni učinili, i strah od nečega što nikad ne dolazi i ne nastupa, a neprestano se primiče i prijeti.
To je nauk koji se nikad ne može do kraja shvatiti ni naučiti.
To je svršen čin sa kojim se ne mirimo.
To je nada, neodređena i bezizgledna nada, koja nas više muči i boli nego što nas tiješi i krijepi, a koja nas nikad ne napušta.
To je slika potpunog nesklada između nas onakvih kakvi jesmo i onog što živi u nama i što nas okružuje sa svih strana.
Ivo Andrić/Znakovi pored puta
++
Hvala Nadi!
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- NADA __spr_config = { pid: '4f2e7c97396cef47330001d2', title: 'NADA', ckw: 'nada',...
- NADA Nema ljepše nade od one što je nikla iz...
- NADA MARINKOVIĆ Suprotnosti se privlače, ali ne traju. Ono nemoguće je...
- NADA, PAD I PODIZANJE Nada nikad nije uzaludna, ma kako uzaludno izgledalo nadati se....
- NADA JE KAO SUNCE Nada je kao sunce. Kao vatra. Uništava mrak. Podgreva i...
- NADA MARINKOVIĆ II Čovek bi morao da uvek iz početka vodi bitku ne...




VAŠI KOMENTARI