
Nije lako pronaći riječi kada treba opisati prijateljstvo kao što je naše, što je čudno kad se uzme u obzir koliko smo postali bliski. Toliko nam je puta oboma bilo potrebno rame za plakanje ili draga njuška… ili već tako nešto. Živo me zanima možemo li uopšte iskazati koliko su prijatelji vrijedni. Šta jedno prijateljstvo, a posebno ovakvo kao što je naše, čini toliko posebnim?
Uprkos uvaženom vjerovanju, zapravo je moguće opstati i bez prijatelja. Štaviše, samoća ima ozbiljnih prednosti, a ima i nekih aktivnosti koje se, budimo iskreni, ni sa kim ne mogu podijeliti. Naučno je dokazano da je vrijeme provedeno u miru, tišini i razmišljanju o životu od vitalnog značaja za mentalno zdravlje, sve dok u tome ne pretjeramo. Na kraju krajeva, mi jesmo društvena bića koja uživaju u okupljanjima i druženjima. Ima jedna zanimljiva činjenica o prijateljstvu koje smo oduvijek svjesni, ali rijetko o njoj razmišljamo: Razumijevanjem drugih bolje razumijemo sebe. Kvaliteti koje tražimo od svojih prijatelja isti su oni na koje smo najponosniji ili bismo željeli da budu uočljivii kod nas. Tako nam, na neki način, prijatelji mnogo govore o tome ko smo i ko nismo.
Svi mi imamo razne prijatelje – od onih kojima se samo nasmiješimo i bacimo kosku kraj aparata za vodu do starih drugara iz detinjstva. Tu je i “ekipa” s kojom s vremena na vreme visimo u gradu kao i pajtaši s kojima uz pićence ili Seks i grad (ili oboje!) razglabamo o protekloj nedjelji. Tu su i srećnici s
kojima smo posebno bliski pa čak i naši izmišljeni prijatelji. Prava prijateljstva zasnovana su na zajedničkom pogledu na svijet i uvjerenju da nam je život ljepši upravo zato što su u njemu i određene osobe. Uprkos brojnim razlikama, pravi prijatelji o svemu mogu da razgovaraju oči u oči. Zajednički nazori, strasti, brige i uzajamno poštovanje oplemenjuju čitavo naše životno iskustvo.
Prijatelji iskreno brinu jedni o drugima. Uvijek možemo računati da će nam drugari čuvati leđa i voditi računa šta je za nas najbolje. Ta vjera u prijatelje raste dok jedni drugima pomažemo da napravimo korak naprijed. Upravo na to povjerenje računamo kada im poveravamo tajne, kad ih pitamo da li nam je kravata na mestu, ili kad nam treba razmrsiti kosu. Prijatelj je tu kad nas po svaku cenu treba natjerati da držimo glavu gore. Prijatelj zna kada nam je potreban zagrljaj ili opuštajuća masaža. Prijatelj zna kad da ponudi ozbiljan razgovor i promišljen, iskren savjet, ali i kad da kaže:
“Šta si oklembesio nos? Živni malo!” A što je najvažnije, prijatelj zna kad treba samo da sjedne kraj nas i ne progovori ni riječ. Naravno, najbolje je kod prijatelja što se zajedno možemo zabavljati i to više nego dobro. Možemo se zajedno otisnuti u pustolovinu, dernjati se na koncertu Bon Džovija, ili se uvaliti u pomalo čudne ali nevjerovatno zabavne situacije koje bi svakom drugom izgledale sumanuto.
Naravno, svako prijateljstvo ima svoju cijenu. Nekim prijateljima treba toliko podrške da nam se na kraju popnu na glavu. Čak se ni srodne duše ne mogu slagati u svemu. S tim prosto moramo da se pomirimo. U stvar, dešava se da naši prijatelji, iako nas izuzetno dobro poznaju, ponašaju kao da namjerno žele da nas izlude. Ponekad razviju bolesno obožavane prema našem načinu oblačenja ili
imaju neke ružne navike kojih se nikako ne mogu otresti. Čak te i nabliži prijatelji mogu izbezumiti namještanjem sastanka na slijepo, i to sa žarom koji se može mjeriti jedino sa promašenošću nihovog izbora, ili kad u pogrešnom trenutku razjape gubicu, i odjednom svi u kancelarii znaju da uvijek na treći sudar nosiš srećne gaće s dezenom leoparda. A opet, kad se na neko vrijeme povučemo u dobrovoljno izgananstvo izvrištimo se dok nam se krajnici ne raspuknu, na kraju ipak slegnemo ramenima, oprostimo im, i sve opet bude kao prije.
Jer prijatelji upravo to i rade. Ipak je najgore kad prijatelji odlaze. Bilo da se sele u drugi grad ili državu, to su najteži rastanci, a posebno kad znamo da ih vidimo poslednji put. Razmišljanje o gubljenu prijatelja jeste nevjerovatno tužno, ali je zapravo veoma korisno, pošto nas podsjeća koliko nam prijatelji znače i koliko su nezamjenljivi. Možeš proći čitav svijet tražeći prijateljstvo kao što je
naše, ali pronaći ćeš samo žuljeve na tabanima. Nikakav zli naučnik ne može stvoriti prijateljstvo u laboratoriji. Prijatelja ne možemo naručiti kao picu ili skinuti sa interneta. Međutim, na svakom koraku ima ljudi koji bi nam možda mogli biti dobri prijatelji. Možemo ih naći na poslu, ili naletjeti na njih u
parku; a možda ih upoznati na mirnoj sjedeljci. Ko zna? Obično je nemoguće na prvi pogled reći hoćemo li se slagati sa nekim ili ne. “Instant savršeni prijatelj” ne postoji. Ima onih pred kojima možemo otvoriti srce i onih pred kojima ne možemo. Neki u nama bude polet i nadahnuće a neki su pak smrtno dosasni. S jednima nam je udobno a drugi nas ljute, sekiraju i izbezumljuju do ivice ludila. Pravo prijateljstvo je nešto što se gradi udvoje ili put na koji smo zajedno pošli. Za početak, najvažnije je ne pokušavati nikog da zadiviš. Niko se ne može dovijeka pretvarati i zato komotno od prvog dana budi ono što jesi, a kome se ne sviđa – neka ide. Upoznajte se na tenane. Čemu žurba?
Savršeno je pronaći prijatelja koji će vam s godinama biti sve bliskiji, tako da ima smisla utrošiti nešto vremena i truda da se zaista upoznamo. Možda ćeš poslije nekoliko razgovora shvatiti da uprkos svemu nemate ništa zajedničko. Možda ćeš otkriti ružnu stranu njihove ličnosti,koja se isprva nije
primijećivala. Možda će se ispostaviti da je to blazirani folirant, nepodnošljiva primadona ili siledžija koji će htjeti da ti otkine glavu čim nešto nije po njegovom. Možda je to neko nepouzdan ko zaboravlja da se javi ili te pusti da izvisiš kad zbog njega otkažeš sve ostale planove, što izaziva pad tvog samopoštovanja u neslućene dubine. A možda će te, opet, voljeti toliko da će na kraju početi da te guši tolikom pažnjom ili neće moći da shvati da u tvom životu postoji još poneka važna osoba. I odjednom ništa više nije zabavno kao preij.
Ne mogu sva prijateljstva biti “ono pravo”, ali ko ti je kriv ako zbog nekakvog smrada žrtvujes nešto što ti je bilo zaista bitno. Ko nije za sebe nije ni za drugog. Svi mi želimo i zaslužujemo pravog prijatelja za kojeg ćemo se istinski vezati. Neko ko bez osude prihvata naše strahove i ograničenja
i bodri nas da dosegnemo dalje nego što bismo ikada povjerovali da možemo. Prijatelja s kojim ćemo podijeliti ono što nam je najdragocjenije: iskreni smijeh ali i tugu. Prijatelja koji će uvidjeti naše skrivene kvalitete, i bezrezervno nas voljeti takve kakvi smo, čime će nam pomoći da ispoljimo svoje nevjerovatne mogućnosti. Pravom prijatelju ćemo se nasmiješiti čim vidimo da nam maše s drugog
kraja prostorije. On nam razgali srce čak i kad se ne trudi. Stoga je vrijeme provedeno s njim mali
praznik. S pravim prijateljem ne moramo da razgovaramo da bismo znali šta misli. Taj odnos je jedinstven. Na trenutke se čak osjetimo kao da smo jedini na svijetu. Prijateljstvo je poseban vid partnerstva, zasnovan na iskrenoj spoznaji da u zajedništvu nemoguće postaje moguće. To je prećutni ali obavezujući sporazum da ćemo jedno dugome pomagati da u potpunosti uživamo u životu.
Znam koliko sam srećan što imam takvog prijatelja, i samo bih da kažem da, ma šta se desilo, nikad nećeš biti sam jer ćeš uvijek biti moj prijatelj. Zauvijek.”
Bredli Trevor Griv
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- TEST PRAVOG PRIJATELJSTVA ZAINTERESOVANOST Važno mjerilo koje definiše prijatelja je koliko se...
- VRIJEDNOST VREMENA Zamisli da postoji bankovni račun koji na tvoj račun svako...
- ISTINSKA SREĆA Jedan bogataš zamoli Sengaia da napiše nešto za trajnu sreću...
- PRIJATELJSTVO, ZANAT NAJSTARIJI Godina je sve više – prijatelja sve manje. Prijatelji se...
- PRIJATELJI Nakon poraza čovjek spoznaje svoje prave prijatelje. – K. Marks...
- PRAVI PRIJATELJ Površan prijatelj počne razgovor s pregrštom vijesti o svom životu....





Istinska vrednost prijateljstva
Divno.
Savršeno je. ^_^ Pronašla sam se u svakoj reči.