
Neka tvoji beli labudi kristalna jezera sanjaju,
ali ne veruj moru koje nas vreba i mami.
Prostore nevidljiva snaga sanja kojoj se
suncokreti klanjaju
vidiš li okrenuta zaboravljenim danima u
tami?
Tebe tri sveta vole, tri te vatre prže. A mi
idemo ispred nade koju lutajuće pustinje
proganjaju.
Oni smo što su sve izmislili i ostali sami,
ženo od svetog mermera bela uteho kojoj se
priklanjaju.
Na zvučnim obalama gde drevno završava more
kamenim srcem slutiš: vazduh je veliko čudo.
Nek traje lepota sunca do poslednjeg sna, gore
prema vrhovima koji zagubiše nam trag. Al ludo
ne veruj tome moru koje nas vreba i mami.
Kristalna jezera sanjaj u tami.
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- LJUDI OD KAMENA Postoje ljudi koji su kao od kamena. To su samo...
- NESTVARNA Ne veruj, onoj koja živi u pesmi kao u kući;...
- ČAROBNA PESMA Vidim te već, istina – kao u nekoj srebrnoj magli,...
- ROĐENDAN 1. Zašto mi nemamo iskustva? Zato što život shvatamo kao...
- SONET Dok uzalud se takmi s kosom tvojom to čisto zlato,...
- LJUBAVNA PJESMA Kako da dušu sputam, da se tvoje ne takne?...





Da Branko Miljkovic zivi u istom vremenu kao ja, proganjala bih ga sve dok ne pocne samo meni pisati ovakve pjesme. Zaljubljena sam u svaku njegovu rijec