Igra na sebi nije traganje za Bogom. Riječ je o nalaženju tragaoca. Onaj koji traga je ono što treba da se nađe. Lako će Bog da te pronađe ako stalno živiš na istoj adresi, tj. ako ti sam prestaneš da lutaš. Ostavi transcendentalna pitanja po strani – od njih nećeš imati nikakve koristi. Mi smo isuviše uobraženi da bi shvatili čak i veoma proste stvari: čovjek nema čime sebe da nađe! Ne snalazimo se čak ni u racionalnom svijetu – ulazak u iracionalne vode značio bi izlazak iz zdrave pameti. Glumimo bogove, a nismo ni ljudi – otuda licemerje.
Nevjernik vjeruje samo u ono što vidi. Vjernik vjeruje i u ono što ne vidi, a igra na sebi se sastoji u tome da čovjek ne vjeruje ni u ono što vidi ni u ono što ne vidi. Igra je avantura, istraživanje unutrašnje stvarnosti – zbog toga u igri nema mjesta za vjeru.
Sve je na ovom svijetu i bitno i nebitno, i korisno i beskorisno. Vjera, međutim, zna da bude i opasna. Ko vjeruje? Onaj koji ne zna. A šta čini onaj koji hoće da sazna? Ne vjeruje. To ne znači da takav čovjek ne vjeruje u Boga, već da ne vjeruje u um sam po sebi, on ne vjeruje u instrument vjere i nevjere. Igra na sebi, dakle, nije ni teizam ni ateizam, već smjelost da se ispita stvarnost.
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- RAD NA SEBI JE IGRA NA SEBI Puteva je koliko i ljudi, a ljudi koliko i...
- UVID U SEBE JE ISKRENOST PREMA SEBI Uvid je svjesnost koja omogućava sagledavanje psihološkog sljepila, ali sljepilo...
- IZMEĐU SEBE I SEBE A te večeri, kao na Bogojavljensku noć, čekala sam nebo...
- ZABORAVLJANJE SEBE Nijedna religija ili duhovna škola nema monopol nad duhovnošću....
- PREDSTAVA O SEBI Da bi se istinski živjelo, odnosno život opravdano smatrao...
- DAJ SVE OD SEBE Živio je jednom čovjek koji je želio prevladati patnju...





Mnogo je mudrosti i svesnosti na ovim stranicama,rad na sebi i jeste svrha postojanja u liku coveka i ta evolucija svesnosti je jedino bitna Bogu a i nama koji smo to spoznali,nazalost je mali broj takvih.Hvala vam
Da bi čovjeka pridobio da se započne učiti moraš ga namamiti, prevariti, najbolje s obećanjem da će postići, ostvariti izvanredne mogućnosti, da će se naučiti čarobnjaštva, biti pametniji od drugih. Takvog bi se teškog puta, bez primamljive nagrade, samoinicijativno, prihvatio samo luđak.
-Don Juan Matus…-