
Osjećam, draga, osjećam
kosu tvoju što blista,
ali nisam srećan
što odlazim zaista.
Jesenjih se noći sjećam
dok sjenke breza kruže.
Što dan nije bio vječan,
a mjesec blistao duže.
Još čujem dok patiš:
„Proći će godine u letu
i zaboravićeš me sasvim
uz neku drugu na svijetu.“
I danas lipa cvjeta
i osjećanja gore ko plamen.
Ja sručih toga leta
cvjetove na tvoj pramen.
Ne gubi srce, snagu.
S drugom će poljupce tkati.
I ja ću ko priču dragu
tebe njoj spominjati
***
I vjernošću ne muči me,
vjernost svaka meni smeta.
Ko pjesnika rodiše me,
ljubiću te k’o poeta.
***
Neka zvoni pjesma,
nek se pjesma lije,
ipak neće biti
što je bilo prije.
Od gordosti prošle
i snage, što posta?
Ova svirka tužna
jedino mi osta.
***
Izljubiću te, taći tijelom
i kao s drugom poć’ u dom.
Ja voljeh djevojku u bijelom,
sad plavu volim dušom svom
Sergej Jesenjin
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- PJESMA __spr_config = { pid: '4f2e7c97396cef47330001d2', title: 'PJESMA', ckw: 'motivacioni...
- STARINSKI REFREN Ljubav je neka lepa stvar, ode, izgubi se, pa se...
- BEZ SNOVA Stare sjedokose kelnerice po kafeima u noći odustale su,...
- DJEČIJI MEMORANDUM RODITELJIMA -Nemojte me razmaziti. Vrlo dobro znam da mogu imati sve...
- IGRA NADMOĆNOSTI Neću da joj pomognem, neka se otkrije sama, to je...
- DAROVAĆU TI SVOJA KOLJENA U plavoj ponornici svemira Na rubovima iščezlih svjetova Ljiljane...




VAŠI KOMENTARI