OSJEĆAJ NAD OSJEĆAJIMA

Jednom davno svi ljudski osjećaji i sve ljudske vrijednosti su se našli na jednom skrivenom mestu na zemlji. Kada je DOSADA zijevnula treći put, LUDOST je, uvijek tako luda, predložila:
Hajdemo se igrati skrivanja! Ko se najbolje sakrije, pobjednik je među osjećajima! INTRIGA je podigla desnu obrvu, a RADOZNALOST je, ne mogavši prećutati, zapitala: Skrivanje? Kakva je to igra?
To je jedna igra, započela je objašnjavati LUDOST – u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milion, dok se vi ne sakrijete. kada završim sa brojanjem, polazim u potragu i koga ne pronađem, taj je pobjednik.
ENTUZIJAZAM je zaplesao, slijedilo ga je ODUŠEVLJENJE. SREĆA je toliko skakala, da je nagovorila SUMNJU i APATIJU, koje nikad ništa nije interesovalo… Ali nisu se svi htjeli igrati. ISTINA je bila protiv skrivanja, a i zašto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju svi pronađu…PONOS je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji se sjetio predložiti igru. OPREZ nije htio rizikovati.

Jedan, dva, tri…. počela je brojati LUDOST…

Prva se sakrila LJENOST, koja se kao i uvijek bacila iza prvog kamena na putu. VJERA se popela na nebo, ZAVIST se sakrila u sjenku USPJEHA koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta. VELIKODUŠNOST se nikako nije mogla odlučiti gdje se sakriti, jer joj se svako mjesto činilo savršenim za jednog od njenih prijatelja. LJEPOTA je uskočila u kristalno bistro jezero, a SRAMEŽLJIVOST je provirivala kroz pukotinu drveta. DIVOTA je našla svoje mjesto u letu leptira. a SLOBODA u dahu vjetra. SEBIČNOST je pronašla skrovište, ali samo za sebe! LAŽ se sakrila na dno okeana (laže, na kraju duge), a POŽUDA i STRAST u krater vulkana. ZABORAV se zaboravio sakriti, ali to nije ni važno.

Kada je LUDOST odbrojavala 999 999 LJUBAV još nije pronašla skrovište, jer je sve već bilo zauzeto. Ugledavši ružičnjak, uskočila je, prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

MILION poviče LUDOST, i otpoče svoju pretragu.

Prvu je pronašla LJENOST, iza najbližeg kamena. Ubrzo je začula VJERU kako raspravlja o teologiji s bogom, a STRAST i POŽUDA su iskočile iz kratera od straha. Slučajno se tu našla i ZAVIST, i naravno USPjEH, a SEBIČNOST nije ni trebalo tražiti jer je sama izletjela iz svog savršenog skrovišta, za koje se ispostavilo da je pčelinja košnica. Od tolikog traženja LUDOST je ožednila, i tako u kristalnom jezeru pronašla LJEPOTU sa SUMNJOM joj je bilo još lakše, jer se ona nije mogla odlučiti za skrovište pa je ostala da sjedi na obližnjem kamenu.
Tako je LUDOST, malo po malo pronašla gotovo sve…
TALENAT u zlatnom klasju žita ,TJESKOBU u izgorjeloj travi, LAŽ na kraju duge (laže, bila je na dnu okeana), a ZABORAV je zaboravio da su se uopšte ičega igrali. Samo LJUBAV nije mogla nigdje pronaći. Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je već bila bijesna, ugledala je ružičnjak.

Ušla je među ruže, uhvatila suvu granu i od bijesa i iznemoglosti počela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se začuo bolan krik – ružino trnje je izgrebalo LJUBAVI oči. LUDOST nije znala šta činiti. Pronašla je pobjednika, OSJEĆAJ NAD OSJEĆAJIMA, ali LJUBAV je postala slijepa. Plakala je i molila LJUBAV da joj oprosti i naposljetku odlučila zauvijek ostati uz LJUBAV i pomagati joj.
Tako je LJUBAV ispala pobjednik nad osjećajima, ali je ostala slijepa, a LUDOST je ostala da je zauvijek prati.