
Kad u bojažljivom čovjeku obamre strah, onda se i takvog treba pribojavati isto kao i onog koji je prirodno hrabar. Možda i više. Andrić
Žalosno je kad sjećanja počinju da blijede. Kada nam ponekad, (a,bogami, sve češće) treba puno vremena da se prisjetimo nekog dragog nam imena, važnog datuma, naziva ulice kroz koju smo bezbroj puta prošli (zagrljeni, ili sami sa rukama u džepovima polako i natenane, ili žurno, ili nervozno, ili pijani, ili veseli, ili tužni…).
Zastrašujuće je kada shvatiš da, danima, nisi pomislio na svoj rodni grad, jer te okupirala svakodnevnica, pa onda počne grižnja savjesti, hladnoća oko srca, u stomaku. Onda počinjemo bijeg u sjećanja, iskupljujemo se, okajavamo slabosti. Vraćamo se svome gradu, prijateljima, ulicama, kafanama… Prošlim danima. Danima bezbrižnosti, ispunjenim srećom, ljubavlju. Dragan Anđelić
Ima ljudi koji od svog bogatstva nemaju ništa osim straha da će ga izgubiti. Didro
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- STRAH Ljubav je ono s čim dolazimo na ovaj svijet. Strah je...
- STRAH Strah je roditelj okrutnosti. Frojd Strah je svojstvo onoga koji...
- KUGA I STRAH Kuga je krenula ka Damasku i prošla pored jednog...
- STRAH Strah je svojstvo onoga koji misli samo na sebe....
- STRAH OD NEUSPJEHA Ovaj strah se obično manifestuje kroz neodlučnost i zabrinutost....
- ŠTA JE STRAH? Ti se ne plašiš mraka. Plašiš se onoga što je...





[...] a vođa joj je rekao:»Uzela si pedeset hiljada, a rekla si hiljadu» «Ne», odgovorila je kuga «uzela sam samo hiljadu, a ostale je pokupio strah» [...]