XXVII
I sada, naravno, prošlo je šest godina… Još nikad nisam pričao ovu priču. Kad su me drugovi ponovo videli, bili su veoma zadovoljni što me vide živa. Bio sam tužan ali sam im rekao: ”To je od zamora…”
Sad sam se malo utešio. To jest… ne sasvim. Ali znam da se on vratio na svoju planetu, jer u zoru nisam pronašao njegovo telo. To nije bilo tako teško telo… A ja volim noću da slušam zvezde. Kao pet stotina miliona zvončića…
Ali, evo, događa se nešto neobično. Na brnjicu, koju sam nacrtao za malog princa, zaboravio sam da stavim kožni kaiš! Nikada je neće moći namestiti svojoj ovci. I ja se pitam: ”Šta li se dogodilo na njegovoj planeti? Možda je ipak ovca pojela ružu…”
Ponekad kažem sebi: ”Naravno da nije! Mali princ zatvara svake noći svoju ružu pod stakleno zvono, i dobro pazi na svoju ovcu…” Tada sam srećan. I sve zvezde se smeju umiljato.
Ponekad opet kažem sebi: ”Katkada je čovek rasejan i to je dovoljno! Jedno veče zaboravio je stakleno zvono, ili se možda jedne noći ovca iskrala nečujno…” Tada se svi zvončići pretvaraju u suze!…
Velika je to tajna. Za vas koji isto tako volite malog princa, kao i za mene, nije nimalo svejedno da li je negde, bogzma gde, jedna ovca koju ne poznajemo, pojela ili nije, jednu ružu…
Pogledajte nebo. Zapitajte se: Da li je ovca pojela ružu ili nije? I videćete kako se sve menja…
I nijedna odrasla osoba neće nikad razumeti da to ima toliko značaja!
***
Ovo je za mene najlepši i najtužniji predeo na svetu. To je isti predeo kao i na prethodnoj strani, ali sam ga ja još jedanput nacrtao da bih vam ga dobro pokazao. Eto tu se mali princ pojavio na Zemlji, zatim iščezao.
Gledajte pažljivo ovaj predeo ne biste li bili sigurni da ćete ga prepoznari, ako jednog dana budete putovali po Africi, u pustinji. I , ako vam se desi da prolazite tuda, preklinjem vas ne žurite se, zastanite malo ispod same zvezde! Ako vam tada priđe neki dečak, ako se smeje, ako ima zlatnu kosu, ako ne odgovara kad ga čovek pita, pogodićete odmah ko je. Budite onda dobri! Ne ostavljajte me tako tužnog: pišite mi brzo da se on vratio…
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- MALI PRINC – Antoan de Sent Egziperi XIX-XX XIX Mali princ se pope na neku visoku planinu. Jedine...
- MALI PRINC – Antoan de Sent Egziperi XV-XVI XV Šesta planeta bila je deset puta prostranija. Na...
- MALI PRINC – Antoan de Sent Egziperi IX-X IX Čini mi se, da je za svoje bjekstvo...
- MALI PRINC – Antoan de Sent Egziperi I-II I Kad mi je bilo šest godina, vidio sam...
- MALI PRINC – Antoan de Sent Egziperi XXI-XXII XXI Tada se pojavi lisica. – Dobar dan, reče...
- MALI PRINC – Antoan de Sent Egziperi IX-X IX Čini mi se, da je za svoje bjekstvo...




VAŠI KOMENTARI