Uopšte uzevši, u ratu je bolje pokoriti neku zemlju netaknutu negoli je uništiti. Bolje je zarobiti neprijateljsku vojsku bez ikakvih žrtava s njihove strane negoli je uništiti. Bolje je natjerati neprijateljske divizije, bataljone i druge jedinice da se predaju bez borbe negoli ih uništiti.
Vei Laoci je rekao: „U ratu morate procijeniti svoje protivnike; morate ih natjerati da izgube samopouzdanje i orijentaciju tako da njihova vojska, i pored toga što je netaknuta, postane beskorisna – tako se pobjeđuje u skladu s taoom. Ako uništite neprijateljsku vojsku i pobijete njihove generale, zaposjednete bunkere, sakupite rulju i porobite neprijateljsku državu, biće to pobjeda uz pomoć gole sile.”
Prema tome, nije najveće umijeće uvijek pobjeđivati u bitkama – najbolje je pobijediti neprijatelja bez borbe.
Najbolje vojskovođe napadaju na neprijateljevu strategiju. Najbolji sljedeći izbor je da se neprijatelj odvoji od svojih saveznika. Treći najbolji izbor je da se udari na neprijateljsku vojsku.
Nije dobar onaj general koji teži tome da se iskaže u borbi i svoje vojnike bez razmišljanja šalje u okršaj. Povodom toga jedan čuveni car i vojskovođa je rekao: „Onaj ko se bori za pobjedu golim mačevima, nije dobar general.”
Najgore je napadati grad. Opsada grada praktikuje se samo kao krajnje rješenje.
Dajte sebi tri mjeseca kako biste pripremili neophodne naprave i još tri mjeseca kako biste obavili neophodne zemljane radove.
Neki tvrde kako Učitelj Sung pod ovim podrazumijeva da ne treba gubiti staloženost i jurnuti u napad. Stoga on kaže da treba sve raditi polako.
Ako general nije u stanju da obuzda svoj bijes i tjera svoju vojsku da masovno juriša na utvrđeni grad žrtvujući tako trećinu svojih vojnika, ne uspjevši da zauzme utvrđenje, taj napad će imati pogubne posljedice.
Stoga onaj ko je dobar poznavalac ratnih vještina, pobjeđuje neprijateljske snage bez borbe, osvaja neprijateljske gradove bez opsade, ruši neprijateljske države u kratkom vremenskom periodu.
Umješni vojni strateg kvari planove, podriva saveze, onemogućava snabdijevanje ili presjeca put, i na taj način pobjeđuje bez ratovanja.
Da bi pobjeda bila potpuna, morate onemogućiti svaki oblik otpora. Tako će vaša vojska ostati svježa, a vaši ciljevi će biti postignuti. To je suština strategije napada.
Potpuna pobjeda se postiže kada vojska ne ratuje, kada se ne opsjedaju gradovi, kada razaranja ne traju dugo, a neprijatelj biva nadvladan mudrom strategijom.
Dakle, pravilo vojnog dejstvovanja je da ako u odnosu na neprijatelja imate brojčanu prednost od deset prema jedan, treba pribjeći opkoljavanju; ako je prednost pet prema jedan, treba napasti; ako je dva prema jedan, podijelite neprijatelja.
Ako ste brojčano jednaki s neprijateljem, borite se ako možete. Ako vas ima manje, držite se na odstojanju ako možete. Ako mu niste dorasli, bježite ako možete.
Ovaj savjet odnosi se na slučaj kada su svi drugi faktori izjednačeni. Ako vaše snage posjeduju disciplinu, ako ste vi bodri a oni bezvoljni, u tom slučaju možete se boriti čak i ako njih ima više. Ako imate manje vojnika, snage, strategije i hrabrosti od protivnika, trebalo bi da se povučete i sačekate povoljnu priliku za proboj.
Prema tome, ako je slabija strana tvrdoglava, biva zarobljena od jačeg protivnika.
Ovo znači da ako neka mala zemlja ne procijeni dobro svoju snagu i usudi se da postane neprijatelj velikoj državi, biva neizostavno porobljena bez obzira koliko čvrstu odbranu imala. Anali Proleća i Jeseni kažu: „Ako ne možete biti jaki a pri tome dovoljno slabi, doživećete poraz.”
Generali štite državu. Kada je njihova pomoć potpuna, zemlja je snažna. Kada je njihova pomoć nepotpuna, zemlja je slaba.
Ako generali ne pomažu vladarima i ako su prevrtljivi, država će biti slaba. Stoga se moraju veoma pažljivo birati ljudi za odgovorne položaje.
Dakle, postoje tri načina na koja vladar može ugroziti vojsku. Kada vladar ne poznaje dovoljno situaciju i naredi svojoj vojsci da napreduje u trenutku kada to ne bi trebalo ili naredi svojoj vojsci da se povuče kada to nije potrebno, dolazi do sputavanja vojske. Kada se vladar ne razumije u vojnu problematiku, ali podjednako učestvuje u komandovanju vojskom, oficiri bivaju zbunjeni. Kada vladar nije upućen u ratne operacije ali podjednako učestvuje u komandovanju vojskom, oficiri počinju da oklijevaju. Onog trenutka kada vojskom zavladaju pometnja i neodlučnost, ona biva ugrožena od strane neprijatelja. Takvo postupanje zbunjuje vojsku i vodi je u poraz.
Ako pokušate da upravljate ratnom operacijom služeći se metodima civilnih vlasti, operacija će postati konfuzna.
Dakle, postoji nekoliko uslova koji omogućavaju pobjedu: Pobjeđuju oni koji znaju kada se treba a kada ne treba boriti. Pobjeđuju oni koji znaju kada treba angažovati više a kada manje trupa. Pobeđuju oni u čijoj vojsci i viši i niži oficiri imaju isti cilj. Pobjeđuju oni koji imaju sposobne generale i koje ne sputava njihov vladar. Ovi uslovi vode do pobede.
Konsultovati vladara u ovakvim okolnostima isto je što i tražiti dozvolu od pretpostavljenog oficira da biste ugasili požar – u trenutku kada bi dozvola stigla, od onoga što je gorilo ostao bi samo pepeo.
Dakle, rečeno je da onaj ko poznaje svoga neprijatelja i poznaje samoga sebe, neće biti ugrožen ni u stotinu bitaka. Onaj ko ne poznaje svoga neprijatelja a poznaje sebe, imaće podjednake izglede i za pobjedu i za poraz. Onaj ko ne poznaje ni svog neprijatelja ni samoga sebe, biće poražen u svakoj bici.
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- UMIJEĆE RATOVANJA – TEREN Neki tereni su lako prohodni, neki uzrokuju zastoje, neke...
- UMIJEĆE RATOVANJA – VOĐENJE RATA Kada ratujete, čak i ako pobjeđujete, ako to traje...
- UMIJEĆE RATOVANJA – O ŠPIJUNIMA Kada se pokrene velika vojska i rat oduži unedogled,...
- UMIJEĆE RATOVANJA – NAPAD VATROM Postoji pet načina napada vatrom: spaljivanje ljudstva, spaljivanje zaliha,...
- UMIJEĆE RATOVANJA – ORUŽANA BORBA Uobičajeno pravilo za dejstvovanje vojnom silom je da vojna...
- UMIJEĆE RATOVANJA – KRETANJE VOJSKE Pod ovim se podrazumijeva da za svoje kretanje treba...
VAŠI KOMENTARI