Uobičajeno pravilo za dejstvovanje vojnom silom je da vojna komanda dobije zapovijed od svoga vladara, a zatim mobiliše i omasovi trupe okupljajući ih zajedno. Oružana borba je najteža od svega.
Boriti se za pobjedu prsa u prsa najteža je stvar na svijetu.
Teškoća oružane borbe ogleda se u tome što velike razdaljine treba učiniti malim a probleme pretvoriti u prednosti.
Dok stvarate utisak da ste daleko, ubrzavate svoj korak i stižete na odredište prije neprijatelja.
Stoga ih navedite da putuju dugo, mameći ih nadom da će postići pobjedu. Kada krenete kasnije od drugih a stignete prije njih, vladate strategijom skraćivanja razdaljine.
Uz pomoć specijalne jedinice namamite protivnika da krene u uzaludnu potjeru, stvarajući utisak da je gro vaših snaga još uvijek daleko; zatim pošaljite specijalne snage za prepad koje će prve stići do odredišta iako će krenuti poslednje od svih.
Stoga se oružana borba smatra korisnom, ali i opasnom.
Isplati se onima koji su vješti, opasna je za one koji su neiskusni.
Ako se radi borbe za sticanje prednosti pokrene cjelokupna vojska, to oduzima suviše vremena; međutim, borba uz pomoć djelimično okupljene vojske izaziva nestašice opreme. Dakle, ako putujete brzo, ne stajući ni danju ni noću, dvostruko brže nego u normalnim okolnostima, trudeći se da steknete prednost udaljeni stotinu kilometara od cilja, vaši vojni komandanti biće zarobljeni. Do odredišta će prvo stići snažni vojnici, potom oni umorni – kao po pravilu, to će uspjeti svakom desetom.
Kada je put dug ljudi su umorni; ako je njihova snaga iscrpljena tokom puta, oni su premoreni a protivnik je odmoran, pa će sigurno biti napadnuti.
Ako biste da preteknete neprijatelja a udaljeni ste pedeset kilometara od odredišta, komandanti iz vaših prvih redova biće izbačeni iz stroja i, kao po pravilu, do odredišta će stići samo pedeset posto vojnika.Ako hitate da preteknete neprijatelja a udaljeni ste trideset kilometara od odredišta, uspjeće da stignu dva od svaka tri vojnika. Dakle, vojska strada ako ostane bez opreme, strada ako ostane bez hrane i strada ako ostane bez novca.
Ove tri stvari su neophodne – ne možete se boriti za pobjedu vojskom bez opreme.
Dakle, ako vam nisu poznati planovi neprijatelja, nećete znati ni kome treba da se obratite za pomoć. Ako ne poznajete planine i šume, tjesnace i ćorsokake, i položaj močvara i baruština, nećete moći da vodite svoju vojsku. Ako se ne oslonite na pomoć lokalnih vodiča, nećete moći da iskoristite prednosti terena.
Samo onda kada vam je poznat i najmanji detalj prednosti terena, možete manevrisati i voditi borbu.
Dakle, vojna sila se organizuje po principu obmane, mobiliše po principu dobiti i prilagođava po principu razdvajanja i pregrupisavanja.
Organizovanje vojne sile po principu obmane podrazumeva da neprijatelje treba zavarati tako što ćete im onemogućiti da saznaju vaše stvarne prilike, i time steći prednost. Mobilizacija po principu dobiti podrazumijeva da u akciju krenete tek kada vidite svoju prednost. Razdvajanje i pregrupisavanje se praktikuju radi zbunjivanja protivnika i posmatranja njihove reakcije, tako da se možete prilagoditi onome putu koji vodi pobjedi.
Stoga je ona poput vjetra kada se kreće brzo, poput šume kada se kreće polako; proždire kao vatra, čvrsta je kao planina.
Brza je poput vjetra jer dolazi iznenada i povlači se brzinom munje. Nalik je šumi po tome što u njoj vlada red. Proždire sve poput požara koji se širi ravnicom, ne ostavljajući za sobom nijednu travku. Čvrsta je poput planine kada zaposjedne mesto odbrane.
Neprozirna je poput mraka; kreće se poput grmljavine. Da biste poharali neko mjesto, razdvojte trupe. Da biste proširili svoju teritoriju, podijelite plijen.
Jedno od osnovnih pravila u ratu jeste da hranu treba uzimati od neprijatelja koliko god je to moguće. Međutim, tamo gdje ljudi nemaju puno, neophodno je razdvojiti trupe u manje grupe kako bi se snabdjele na različitim mjestima, jer samo tako biće dovoljno svega za sve.
Što se tiče podjele plijena, neophodno je rasporediti trupe tako da paze na ono što je stečeno, ne dozvoljavajući neprijatelju da povrati izgubljeno.
Dejstvujte tek pošto ste procijenili. Pobjeđuje onaj ko prvi procijeni šta je blizu a šta je daleko – ovo je pravilo oružane borbe.
Onaj ko krene prvi je gost, onaj ko krene poslednji je domaćin. Gostu je teško, domaćinu je lako. Ono što je blizu i ono što je daleko odnosi se na putovanje – umor, glad i hladnoća javljaju se u putu.
Jedna stara knjiga koja govori o vojnom ustrojstvu kaže: „Riječi se ne čuju, pa se zato prave cimbala i bubnjevi. Zbog nedovoljne vidljivosti prave se barjaci i zastave. ” Cimbala, bubnjevi, zastave i barjaci koriste se da bi usredsredili i objedinili mnogobrojne uši i oči. Kada se ljudi ujedine, hrabri ne mogu nastaviti sami, bojažljivi se sami ne mogu povući – ovo je pravilo za borbu u grupi.
Objediniti uši i oči znači natjerati ljude da zajednički slušaju i gledaju kako bi se izbjegli pometnja i nered. Signali se koriste radi upućivanja na pravac i da bi se spriječilo da se pojedinci udalje od grupe.
Dakle, kada se borite noću, često ćete paliti vatre i udarati u bubnjeve; kada se borite danju, razvićete brojne barjake i zastave da bi djelovali na uši i oči.
Koristite se mnogobrojnim signalima da biste uznemirili njihova čula i uplašili ih svojom ogromnom vojnom moći.
Dakle, njihovu vojsku treba da lišite poleta, a njihove generale da lišite kuraži.
Protivničke generale možete lišiti kuraži samo ako ste u stanju da očuvate vlastitu hrabrost. Stoga tradicija kaže da su ljudi u prošlosti bili dovoljno hrabri da obeshrabre druge, a staro pravilo koje je važilo za vozače dvokolica kaže da kada je um čvrst, svježa volja pobjeđuje.
Dakle, polet raste ujutro, opada u podne, a nestaje s večeri – stoga oni koji su vješti u ratovanju izbjegavaju polet koji raste i napadaju one čiji polet opada ili nestaje. Oni vladaju moralom neprijatelja.
Bilo koji slabić na svijetu boriće se u trenutku kada se naljuti, ali kada je u pitanju stvarno uzimanje oružja i kretanje u boj, sve zavisi od poleta – kada polet opadne oni će stajati, uplašiti se i pokajati. Vojske gledaju na moćne neprijatelje na sličan način na koji gledaju i na nevine djevojke zbog toga što, dok su uzbuđeni, njihova agresivnost biva iskorišćena protiv njih samih.
Suprotstaviti se neredu redom, suprotstaviti se buci tišinom, znači ovladati srcem.
Ako vam srce nije širom otvoreno a um smiren, od vas se ne može očekivati da se bez smetnji prilagodite situaciji, da donosite ispravne odluke, da se smireno suočite s velikim i neočekivanim teškoćama da čvrsto i odlučno držite sve konce u svojim rukama.
Zaposjednuti svoje položaje i čekati one koji su daleko, čekati udobno smješteni one koji su umorni, čekati punih stomaka one koji su gladni, znači ovladati snagom.
Upravo na to se misli kada se kaže da protivnike treba navesti da dođu k vama, istovremeno izbjegavajući da vas oni navedu da odete njima.
Izbjegavati sukobe s dobro organizovanim trupama i ne napadati besprijekorne formacije, znači ovladati prilagođavanjem. Dakle, u ratu postoji pravilo da ne treba biti licem okrenut visokom brdu i da se ne treba suprotstaviti onima kojima su brda u zaleđu.
Ovo znači da ne treba napadati uzbrdo na protivnike koji su zaposjeli položaj na većoj visini, i da se ne treba sukobljavati s njima kada jurišaju nizbrdo.
Ne nasjedajte na lažno povlačenje. Ne napadajte elitne jedinice.
Ako neprijatelj iznenada počne da bježi prije nego što mu je ponestalo snage, budite sigurni da vam je postavio zasjedu, pa će biti najbolje ako svoje oficire odvratite od potjere.
Ne jedite hranu namijenjenu njihovim vojnicima.
Ako vam protivnik neočekivano prepusti svoje zalihe hrane, prvo ih ispitajte jer postoji mogućnost da su zatrovane.
Ne zaustavljajte vojsku koja se vraća kući.
U ovakvim okolnostima protivnik će se boriti do posljednjeg čovjeka.
Opkoljenoj vojsci mora biti pružena odstupnica.
Pokažite im kako da prežive pa neće biti raspoloženi da se bore do smrti. Iskoristite to i zadajte im udarac.
Ne napadajte neprijatelja kada je u beznadežnoj situaciji.
Po zakonu prirode, pritješnjena životinja pružiće najjači otpor.
Tako se vodi vojska.
Umijeće ratovanja – Prilagođavanje
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- UMIJEĆE RATOVANJA – STRATEGIJA NAPADA Uopšte uzevši, u ratu je bolje pokoriti neku zemlju...
- UMIJEĆE RATOVANJA – TEREN Neki tereni su lako prohodni, neki uzrokuju zastoje, neke...
- UMIJEĆE RATOVANJA – PRILAGOĐAVANJE Kada je u pitanju vođenje rata, opšte je pravilo...
- UMIJEĆE RATOVANJA – FORMACIJA U stara vremena sposobni ratnici prvo bi sebe učinili nepobjedivima,...
- UMIJEĆE RATOVANJA – PRAZNO I PUNO Lako je onima koji stignu prvi na bojno polje...
- UMIJEĆE RATOVANJA – O ŠPIJUNIMA Kada se pokrene velika vojska i rat oduži unedogled,...
VAŠI KOMENTARI