Postoji pet načina napada vatrom: spaljivanje ljudstva, spaljivanje zaliha, spaljivanje opreme, spaljivanje skladišta i spaljivanje zapaljivim projektilima. Za napad vatrom moraju postojati odgovarajući uslovi i određena sredstva. Pogodni uslovi za podmetanje požara su kada je vrijeme toplo i suvo i duva jak vjetar.Prilikom napada vatrom najvažnije je iskoristiti pometnju koja nastaje u takvim situacijama. Kad podmetnete požar unutar neprijateljskog logora, odmah dejstvujte i spolja. Ako prilikom izbijanja požara neprijateljski vojnici ostanu prisebni, sačekajte – nipošto ne krećite u napad. Kada se požar rasplamsa, krenite u napad ako je to izvodljivo, a ako nije, sačekajte.
Požar se obično podmeće da bi se izazvala pometnja u neprijateljskim redovima i tako stvorila mogućnost za napad.
Kada možete podmetnuti požar i izvan logora, ne morate čekati povoljnu priliku da ga podmetnete iznutra – podmetnite požar kada vama to odgovara.Ako se požar širi u pravcu duvanja vjetra, ne napadajte uz vjetar.
Nije dobro napadati u pravcu iz kojeg dolazi vatra, jer se neprijatelj u takvim okolnostima bori do poslednjeg čovjeka.
Ako vjetar duva tokom dana, stišava se tokom noći.
Vjetar koji duva danju ne duva noću, a vjetar koji duva noću ne duva danju.
Vojska mora znati koji od pet napada vatrom može da se izvede u određenoj situaciji, i da se toga znalački pridržava.
Nije dovoljno samo znati kako se neprijatelj napada vatrom, mora se poznavati i način odbrane od napada vatrom.
Dakle, onaj ko napada uz pomoć vatre je inteligentan, a onaj ko napada uz pomoć vode je jak. Voda može neprijatelja razdvojiti, ali mu ne može uništiti zalihe i sredstva.
Vodom možete rascjepkati redove neprijateljske vojske, tako da ona bude razdijeljena po manjim grupama i slaba, a vi na okupu i jaki.
Dobiti bitku ili uspješno osvojiti neko neprijateljsko uporište a ne nagraditi one koji su za to zaslužni, vodi lošoj sreći i znak je uskogrudosti. Stoga se kaže da prosvećeni vladari cijene zaslugu, a dobri generali je nagrađuju. Oni ne okupljaju vojsku bez dobrih izgleda za pobjedu, ne kreću u rat ako to ne ide u prilog njihovoj državi, ne bore se ako nisu ugroženi.
Oružana borba ima loš predznak. Rat je pun opasnosti. Potpun poraz mora se spriječiti po svaku cijenu. Vojsku ne treba mobilisati ako za to ne postoji dovoljno dobar razlog – ratu se pribjegava samo u krajnjoj nuždi.
Vladar ne smije pokrenuti svoju vojsku iz pukog gnjeva, a generali se ne smijju upuštati u borbu samo zbog toga što su kivni. Borite se samo kada je to u vašem interesu, a ako nije, odustanite. Gnjev i kivnost će proći, ali uništena država se ne može obnoviti i mrtvi ne mogu vaskrsnuti.
Stoga će prosvećeni vladar biti oprezan, a dobar general će umjeti da se suzdrži. Na ovaj način država će biti bezbjedna, a vojska sačuvana.
Umijeće ratovanja – O ŠPIJUNIMA
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- UMIJEĆE RATOVANJA – O ŠPIJUNIMA Kada se pokrene velika vojska i rat oduži unedogled,...
- UMIJEĆE RATOVANJA – SILA Sila podrazumijeva pokretanje nagomilane energije ili zamah. Vješti ratnici...
- UMIJEĆE RATOVANJA – STRATEGIJA NAPADA Uopšte uzevši, u ratu je bolje pokoriti neku zemlju...
- UMIJEĆE RATOVANJA – FORMACIJA U stara vremena sposobni ratnici prvo bi sebe učinili nepobjedivima,...
- UMIJEĆE RATOVANJA – TEREN Neki tereni su lako prohodni, neki uzrokuju zastoje, neke...
- UMIJEĆE RATOVANJA – DEVET RAZLIČITIH VRSTA ZEMLJIŠTA U ratnim uslovima postoji devet različitih vrsta zemljišta. Kada...




VAŠI KOMENTARI