U stara vremena sposobni ratnici prvo bi sebe učinili nepobjedivima, a potom tražili ranjiva mjesta svojih protivnika.
Učiniti sebe nepobjedivim znači upoznati sebe; čekati da protivnici otkriju svoje slabosti, znači upoznati druge.
Nepobjedivost se krije u vama, slabost u protivniku.
Stoga su vješti ratnici sposobni da postanu nepobjedivi, ali od njih ne zavisi to da li su protivnici ranjivi.
Ako protivnici dobro kriju svoju formacijsku organizovanost, ako u njihovim redovima ne postoje pukotine i slabo branjena mjesta koje biste mogli iskoristiti, kako biste ih onda mogli pobijediti čak i ako ste dobro opremljeni?
Stoga se kaže da se pobjeda može nazreti, ali da se ne mora zasigurno i pobjediti.
Nepobjedivost je stvar odbrane, ranjivost je stvar napada.
Sve dok ne primjetite ranjiva mjesta u protivnikovim formacijama, sakrivajte raspored svojih formacija radeći na tome da postanete nepobjedivi, da tako sačuvate sebe. Ako su protivničke formacije ranjive, vrijeme je da krenete i napadnete ih.
Odbrana se praktikuje u vrijeme nedostatnosti, napad se praktikuje u vrijeme suviška.
Oni koji su vješti u odbrani, kriju se u najvećim dubinama zemlje, oni koji su vješti u napadu, kreću se po najvećim nebeskim visinama. Zbog toga oni umiju da se zaštite i da izvojuju potpunu pobjedu.
Kada se branite, utišajte svoje glasove i uklonite svoje tragove, skriveni kao aveti i duhovi pod zemljom, potpuno nevidljivi. Kada napadate, krećite se brzo i zadajte strah svojim jurišnim pokličem, brzi kao grom i munja, kao da silazite s nebesa, ne omogućavajući protivniku da organizuje odbranu.
Uočiti pobjedu kada je ona već svima poznata, nije pravo umijeće. Svi misle da je dobro pobijediti u bici, ali to u stvari i nije dobro.
Svi kažu da je dobro pobijediti u bici, ali ako gledate dublje i vidite ono što je skriveno, tako da ostvarite pobjedu i kada ona nije vidljiva, onda je to dobro.
Nije potrebna velika snaga da bi se podiglo paperje, nije potreban oštar vid da bi se razlikovalo sunce od meseca, nije potreban oštar sluh da bi se čula grmljavina.
Ono što svi znaju, ne zove se mudrost; pobjeda nad drugima golom snagom borbe ne smatra se pozitivnom osobinom.
U stara vremena oni koji su bili poznati kao dobri ratnici pobjeđivali su kada je bilo lako pobijediti.
Ako ste u stanju da pobijedite jedino kada protivnika uvučete u oružani sukob, pobjeda će biti izvojevana s puno napora. Ako vidite ono što je suptilno i uočite ono što je skriveno, napravite proboj prije nego što to učini vojska, pobjeda će biti laka.
Stoga se pobjede dobrih ratnika ne pominju po lukavosti ili hrabrosti. Stoga njihove pobjede u bitkama nisu splet srećnih okolnosti. Njihove pobjede nisu splet srećnih okolnosti, jer oni zauzimaju položaj koji ih sigurno vodi do pobjede, nadvladavajući one koji su unaprijed poraženi.
Velika mudrost nije očigledna, velika zasluga ne hvali sebe. Kada vidite ono što je suptilno, lako je pobijediti – kakve to veze ima sa hrabrošću ili lukavstvom? Kada je problem riješen pre nego što je i nastao, ko to može nazvati lukavstvom? Kada se pobjeda ostvari bez borbe, ko to može nazvati hrabrošću?
Prema tome, dobri ratnici bore se kada ne mogu izgubiti, i ne previđaju okolnosti koje njihovog protivnika vode u poraz.
Stoga pobjednička vojska prvo pobjeđuje a potom ide u bitku; poražena vojska se prvo bori a potom pokušava da pobijedi.
Po tome se razlikuju oni koji imaju strategiju i oni koji ne razmišljaju unaprijed.
Oni koji dobro upravljaju vojskom njeguju Tao i drže se zakona. Na taj način oni pobjeđuju neprosvećenog neprijatelja.
Savladati protivnika svojom složnošću, ne napadati zemlju koja nije kriva, ne zarobljavati ljude i ne pljačkati tokom cijelog vojnog pohoda, ne sjeći drveće ili zagađivati izvore, očistiti i osvještati hramove koji se nalaze u gradovima i na brdima u predjelima kroz koje prolazite, ne ponavljati greške država koje su na svome zalasku – sve ovo naziva se Put i njegovi zakoni. Ako u vojsci vlada striktna disciplina, takva da bi vojnici radije dali svoje živote nego prekršili naređenja, ako je sistem nagrađivanja zasnovan na poštenju i pravednosti – ako su vojni komandanti sposobni da to postignu, vojska će biti u stanju da pobijedi neprijatelja čiji vladar se ne drži Tao-a i njegovih zakona.
Postoji pet vojnih pravila: mjerenje, procjenjivanje, proračunavanje, upoređivanje i pobjeda. Mjerenje se zasniva na lokaciji, procjene zavise od mjerenja, proračuni se izvode na osnovu procjena, poređenja na osnovu proračuna, a pobjeda se postiže na osnovu poređenja.
Poredeći mjerenja dolazite do saznanja gdje se krije pobjeda a gdje poraz.
Stoga je pobjednička vojska kao jedan kilogram u odnosu na jedan gram, a poražena vojska kao jedan gram u odnosu na jedan kilogram. Kada pobjednička vojska usmjeri svoje ljude u borbu poput bujice kroz dubok kanjon, onda se to smatra formacijom.
Kada voda ispuni dubok kanjon, niko ne može izmjeriti njenu količinu, baš kao što se ni našoj odbrani ne vidi oblik. Kada se voda pusti, ona pokulja u bujici, nezadrživa kao i naš napad.
POGLEDAJ POVEZANE TEKSTOVE:
- UMIJEĆE RATOVANJA – STRATEGIJA NAPADA Uopšte uzevši, u ratu je bolje pokoriti neku zemlju...
- UMIJEĆE RATOVANJA – PRAZNO I PUNO Lako je onima koji stignu prvi na bojno polje...
- UMIJEĆE RATOVANJA – O ŠPIJUNIMA Kada se pokrene velika vojska i rat oduži unedogled,...
- UMIJEĆE RATOVANJA – TEREN Neki tereni su lako prohodni, neki uzrokuju zastoje, neke...
- UMIJEĆE RATOVANJA – NAPAD VATROM Postoji pet načina napada vatrom: spaljivanje ljudstva, spaljivanje zaliha,...
- UMIJEĆE RATOVANJA – KRETANJE VOJSKE Pod ovim se podrazumijeva da za svoje kretanje treba...
VAŠI KOMENTARI