NE TREBA DRUGIMA NAMETATI SVOJU PRIČU

obliciSvi ljudi stvaraju svoju priču sa sopstvenog stanovišta. Zašto bi pokušavao da drugim ljudima nametneš svoju priču, kad ona za njih nije istinita? Kada to shvatimo, više nemamo potrebu da branimo svoja uvjerenja. Nije važno biti u pravu, niti ubijediti druge da nisu u pravu. Umjesto toga, treba posmatrati svakoga kao umjetnika, kao pripovjedača. Znaš da je sve u šta oni vjeruju samo njihovo stanovište. To nema nikakve veze s tobom.

Don Miguel Ruis

MERILIN MONRO

Merilin MonroHolivud je mjesto gdje ti plaćaju hiljadu dolara za poljubac, a samo pedeset centi za dušu.

Ako djevojku uspiješ da nasmiješ, onda možeš sve da joj učiniš.

Treba da počnemo da živimo prije nego što ostarimo. Strah je besmislen, kao i kajanje.

Ako već odlučiš da budeš dvoličan, makar se potrudi da ti jedna strana lica bude – lijepa.

Dajte ženi pravi par cipela i ona će osvojiti cijeli svijet.

Dobra sam, ali nisam anđeo. Grešna sam, ali nisam đavo. Ja sam samo jedna nezaštićena djevojka u velikom svijetu koja traga za ljubavi.

JAPANSKE POSLOVICE

JAPANMore je veliko zato što i male rijeke ne potcjenjuje.

Niko se ne spotiče ležeći u po­stelji.

Ako se ne uglača, ni dragi ka­men ne svijetli.

Niko na svijetu nije jači od čovjeka koji zna.

Gledaj tuđe ponašanje i popra­vljaj svoje.

Hiljadu dana da naučim. 10.000 dana da usavršim.

Panj koji je već gorio lako se zapali.

Onome ko putuje zbog ljubavi jedan

NIKOGA ČOVJEK NE LAŽE RADIJE NEGO SAMOG SEBE

samospoznajaKakav bi život i bio da u njemu nema svačega pomalo. Malo radosti, da bi poslije tuga izgledala još veća, pa malo tuge, da bi poslije radost mogao da cijeniš. Malo pravde, malo nepravde, pa se to nekako izdjednači: jednom dobiješ više nego što ti treba, pa ne smije da ti bude žao poslije kad dobiješ manje neg što ti po zasluzi pripada. Ljudi su, Maksimilijane, veliki majstori laži, a žrtva obmane je najčešće obmanjivač. Nikog čovječić radije ne laže nego samog sebe, najviše laži izmišlja da bi sebi nešto zatajio ili sebi nešto drugo predstavio.
Što čovjek može ponekad da bude glup, sam poslije da ne

ZAŠTO JE GRAĐANIN SLABO BIĆE

gradjaniOvo ’građansko’, kao stalno postojeće stanje svega čovječnoga, nije bilo ništa drugo nego pokušaj izmirenja, težnje za ujednačenom sredinom između bezbrojnih ekstrema i dvojnih suprotnosti čovječjih postupaka.
Uzmimo za primjer jednu od ovih dvojnih suprotnosti čovječjih postupaka, recimo, sveca i razvranika, pa će nam poređenje uskoro biti razumljivo. Čovjeku se pruža mogućnost da se potpuno preda duhovnom životu, da pokuša da se približi idealu sveca. I obrnuto, pruža mu se mogućnost da se potpuno preda svojim nagonima, prohtjevima svojih čula i da sva svoja stremljenja usredsredi na sticanje trenutnih naslada.

PISMO JAČEM

glumacGlumci su uvijek bili plašeni, zaplašivani, prepadani. Vijekovima. Sobom i drugima. Sistematski. Glumci su, od kada postoje, bili niža bića. U glumce se bježalo od kuće, glumce u kuće nisu primali. Glumci su sahranjivani van grobljanskih zidina. Čak i veliki Molijer. Glumcu se nije davala hrana u ruke da se dodirom sa njim ne bi bio okužen.

Glumce su djevojke voljele, ali su se za njih teško udavale sem po cijenu roditeljskog prokletstva. Glumice su po pravilu proglašavane za kurve, čak i poslije njihovih pedesetih godina. Onoga trenutka kad je stari čika Eshil izmislio prvog glumca, počelo je to hiljadugodišnje bježanje.
Bježanje od ljudi ka ljudima. Kažu da je jedan od prvih bio neki Tespis, ali teško da bi ostao zapamćen da nije bilo njegovih čuvenih Histrionskih kola, kojima je bježao, sklanjao se. Sve u suludoj nadi da će naići na pravog čovjeka.
Gledalaca je uvijek bilo i biće ih, ali on je, eto, tražio onoga među njima

KAO NEKAD…

obojenoKao nekad uz prozore
drumskih kafana,
u dimu bez vere,
ledom u kostima,
sam među kojotima
pobeglim iz tvojih snova
nisam mogao bez
tišene koje nije bilo.

Posle sam zatvorio vrata
za prijateljima,
držao naprslu čašu od kristala,
ona me promatrala sa poda
ujedala moje tabane,