NIKOGA ČOVJEK NE LAŽE RADIJE NEGO SAMOG SEBE
Kakav bi život i bio da u njemu nema svačega pomalo. Malo radosti, da bi poslije tuga izgledala još veća, pa malo tuge, da bi poslije radost mogao da cijeniš. Malo pravde, malo nepravde, pa se to nekako izdjednači: jednom dobiješ više nego što ti treba, pa ne smije da ti bude žao poslije kad dobiješ manje neg što ti po zasluzi pripada. Ljudi su, Maksimilijane, veliki majstori laži, a žrtva obmane je najčešće obmanjivač. Nikog čovječić radije ne laže nego samog sebe, najviše laži izmišlja da bi sebi nešto zatajio ili sebi nešto drugo predstavio.
Što čovjek može ponekad da bude glup, sam poslije da ne
ZAŠTO JE GRAĐANIN SLABO BIĆE
Ovo ’građansko’, kao stalno postojeće stanje svega čovječnoga, nije bilo ništa drugo nego pokušaj izmirenja, težnje za ujednačenom sredinom između bezbrojnih ekstrema i dvojnih suprotnosti čovječjih postupaka.
Uzmimo za primjer jednu od ovih dvojnih suprotnosti čovječjih postupaka, recimo, sveca i razvranika, pa će nam poređenje uskoro biti razumljivo. Čovjeku se pruža mogućnost da se potpuno preda duhovnom životu, da pokuša da se približi idealu sveca. I obrnuto, pruža mu se mogućnost da se potpuno preda svojim nagonima, prohtjevima svojih čula i da sva svoja stremljenja usredsredi na sticanje trenutnih naslada.
PISMO JAČEM
Glumci su uvijek bili plašeni, zaplašivani, prepadani. Vijekovima. Sobom i drugima. Sistematski. Glumci su, od kada postoje, bili niža bića. U glumce se bježalo od kuće, glumce u kuće nisu primali. Glumci su sahranjivani van grobljanskih zidina. Čak i veliki Molijer. Glumcu se nije davala hrana u ruke da se dodirom sa njim ne bi bio okužen.
Glumce su djevojke voljele, ali su se za njih teško udavale sem po cijenu roditeljskog prokletstva. Glumice su po pravilu proglašavane za kurve, čak i poslije njihovih pedesetih godina. Onoga trenutka kad je stari čika Eshil izmislio prvog glumca, počelo je to hiljadugodišnje bježanje.
Bježanje od ljudi ka ljudima. Kažu da je jedan od prvih bio neki Tespis, ali teško da bi ostao zapamćen da nije bilo njegovih čuvenih Histrionskih kola, kojima je bježao, sklanjao se. Sve u suludoj nadi da će naići na pravog čovjeka.
Gledalaca je uvijek bilo i biće ih, ali on je, eto, tražio onoga među njima
KAO NEKAD…
Kao nekad uz prozore
drumskih kafana,
u dimu bez vere,
ledom u kostima,
sam među kojotima
pobeglim iz tvojih snova
nisam mogao bez
tišene koje nije bilo.
Posle sam zatvorio vrata
za prijateljima,
držao naprslu čašu od kristala,
ona me promatrala sa poda
ujedala moje tabane,
KO SMISAO ŽIVOTA NIJE TRAŽIO, NIJE NI ŽIVIO
Svaka je filozofija tužna. Ako govorite duže o sreći, vi ćete se naposljetku osjećati pomalo nesrećnim. Nema nijedne velike istine čovjekove o kojoj se smije do kraja misliti bez opasnosti za svoju misao: ni o religiji, ni o ljubavi, ni o smrti. Sve što je duboko, izgleda na dnu tamno i neveselo; i ni u jedan se ponor ne daje dugo gledati bez vrtoglavice i užasa. Koliko više razmišljate o životu, sve se više otvaraju njegove zasjede i pokazuju njegova bespuća.
DA LI JE BOLJE BITI U ZATVORU ILI U PENZIJI
Poštovani drugovi Supovci,
Obraćam vam se prijateljskom molbom da mene i moju ženu Kosu uhapsite s početka novembra i u zatvoru zadržite do kraja marta ili aprila ako zima bude duga i hladna. Ja sam prevremeno penzionisan zbog bolesti kičme, pluća, srca, vena, bubrega i očiju, pa mi je penzija tek tolika ako je ima. Mi smo stariji ljudi i ne bi pravili nikakve gluposti da nas hapsite zbog prevara ili krađa, jer smo oduvijek pošteno živjeli što nas je u ovaj položaj i dovelo.
LJUBAV JE KAO TALAS
Ljubav je talasasta. Kovrdžava je. Ondulirana. Kao ‘trajna’. Ona je, zapravo, talas. ‘Dobra vibracija’. Kada kamenčić identiteta padne u živu vodu duše, pobudi je iz stanja ‘kvantnog vakuuma’, stanja mirnog mora, u stanje talasanja. Kao i svaki talas, ljubav ima svoj epicentar. Epicentar je ljubav prema sebi. Onaj koji ne voli sebe ne može voljeti ni druge. Žica ne može da vibrira bez dvije čvorne, uporišne tačke. Vibracije se dešavaju između njih. I struna života ima ta dva uporišta. Ljubav prema sebi, i ljubav prema Bogu, kako god ga zvali. Alfu i Omegu. To je jedno isto, na dvije strane. Bog u nama, i Bog izvan nas. Između je vibracija – Ljubav – stanje pobuđenosti super strune. Za
